Oktobar je, još od 2003. godine, mjesec kada nogometna reprezentacija igra važne, odlučujuće, historijske utakmice, utakmice koje nas homogeniziraju i odvoje na nekoliko dana od ove "blistave" svakodnevnice, a najčešće nas razočaraju i ostave u frustrirajućem raspoloženju u narednih nekoliko dana.
Tako je bilo 2003. godine, kada smo na Koševu "samo" trebali pobijediti Dansku da bismo se našli u Portugalu na Euru 2004., ali nam je, reče jedan moj drug, falilo sreće.
Nismo uspjeli s Blažom Bakom Sliškovićem, koji je opet stigao do potoka u nakani da se plasiramo na SP 2006. u Njemačkoj.
U nenogometnoj (nefudbalskoj) atmosferi beogradske "Marakane", sve je bilo važnije prije, za vrijeme, ali i poslije utakmice, pa koncentracija igrača na terenu nije ni mogla rezultirati boljim ishodom za nas, od poraza 0:1.
Na kormilo našeg nacionalnog tima 2008. godine došao je Miroslav Ćiro Blažević... I opet, oktobar.
Donio nam je prvi baraž sa Portugalom u kojem nismo uspjeli, mada smo bili najbliže kada su za nas nesretna doigravanja u pitanju.
Nismo otišli u Južnu Afriku na Mundijal.
Ode Ćiro i dođe Safet.
U oktobru 2010. smo odigrali jednu od najboljih utakmica od kako postoji BiH kao nezavisna država.
Na "Stade de Franceu" u Parizu smo igrali novu važnu, odlučujuću, historijsku utakmicu protiv domaće Francuske.
Nismo pobjedili "Trikolore", a bili smo tako blizu.
I... opet baraž. Sudbina nas drugi put gura na Portugal. U žargonu - poderali su nas.
Oktobar 2013. godine. Konačno smo apsolvirali mjesec kada opada lišće, ali i naša euforija.
Pobijedili smo Litvaniju i otišli u Brazil.
Igrali smo u junu, ali k'o da je bio oktobar. Krenuo Sajo u novi ciklus i sapleo se već na startu.
Ode Sušić, dođe Baždarević. Oktobar je bio nešto sunčaniji i podario nam dvije radosti. Pobijedismo Vels i Kipar, i oktobar se zamijeni s novembrom. Nismo mogli preko Irske u Francusku.
I evo nas kod novog oktobarskog iskušenja.
Zašto nam je, ustvari, oktobar toliko problematičan. Samo iz jednog razloga. Nismo dovoljno dobri, iako najčešće to sebi nećemo ili ne možemo priznati.
Stiže Belgija na Grbavicu, u oktobru.
Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino...ma nek' pleše.
