Nekoliko je puta najavljivao povlačenje pa se uporno vraćao na teren, ali kaže da je sada definitivno kraj!
Nakon 46 godina provedenih na klupi, nakon dvije titule prvaka Evrope (klupska sa sarajevskom Bosnom, reprezentativna s Italijom), naslova viceprvaka svijeta s Turskom i još mnogo trofeja... Bogdan Tanjević izjavio je da se povlači, da su mu mečevi kao selektoru Crne Gore na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu, bili posljednji u trenerskoj karijeri.
Razgovor s tvorcem najuspješnije generacije u historiji naše košarke, sarajevskih “Studenata”, koji su 1979. osvojili Kup evropskih šampiona, ipak smo počeli konstatacijom da, poučeni prethodnim iskustvima, očekujemo kako ćemo ga za nekoliko mjeseci vidjeti u ulozi trenera nekog velikog kluba ili reprezentacije.
Legendarni Boša (71) dočekao je to uz smijeh, ali nam je potom uzvratio riječima:
- Gotovo je! Više puta sam vam punio stranice izjavama da prekidam karijeru pa sam se vraćao, ali sada mogu potvrditi da u košarci više neću raditi kao trener, nećete me više gledati kako kližem uz teren.
Kad je već bio tako odlučan, a kako se o njegovoj karijeri i rezultatima sve zna, odlučili smo se vratiti na početak i postaviti pitanje koje mu je rijetko ko postavio, a to je kako je i zašto Bogdan uopće postao košarkaški trener.
- Možda zato što sam bio nezadovoljan svojim trenerima, u stilu “sad ću ja vama pokazati kako se to radi”. Kao igrač OKK Beograd, bio sam u drugom planu, a već tada sam vodio jutarnje treninge s ekipom, kao neki polutrener, jer treneri u to vrijeme nisu radili kao danas. Mene je nerviralo to što smo bili najbolji tim u državi, s Kotarcem, Marojevićem, Kneževićem, Ivačkovićem... a nismo znali da uzmemo titulu – objašnjava Boša, koji se 1971. iz Beograda vratio u Sarajevo u želji da treninzima s Bosnom i Željezničarom održava formu prije nego što, kako kaže, postane profesionalac u Slavonskom Brodu.
- Nudili su mi, za te prilike, veliki novac, za prelazak u Slavonski Brod, ali se nalijepim na ove super momke u Bosni. U klubu mi ponude da, iako sam imao samo 24 godine, budem trener i ja tako, umjesto da igram za Slavonski Brod, postanem trener Bosne – kaže Tanjević.
Boša ne krije da je gajio ogromnu ljubav prema klubu i gradu i da je tako ostalo i do danas.
- Zavolio sam ove momke, oni su i mene prihvatili kao svog i počela je ta ljubav u Bosni. Rekli su mi da imaju dobru selekciju, da su Milenko Novaković i Tripko Adžić dobro selektirali ekipu. Materijalno, nismo imali skoro ništa. Mene je vukla žena Jasna, koja je ostala da igra u Beogradu za Voždovac da bi nas mogla izdržavati – dodaje Boša, uz molbu da bi tu mogao biti i kraj razgovora o ovoj temi, jer nam je, kaže, otkrio i neke do sada nepoznate, intimne detalje iz karijere.
- Neka to bude jedan fleš iz moje karijere i ljubavi prema košarci, ljubavi koja i dalje traje i koja je sudbinski vezana za život moje porodice - rekao je Tanjević.
Odmor u Trstu
U budućnosti će, kaže, ostati u košarci, ali u nekoj novoj ulozi, dalje od terena i klupe.
- Trenutno guštam u kući u Trstu nakon velikih napora i uzbuđenja na Evropskom prvenstvu (Crna Gora je eliminirana u osmini finala od Latvije, op. a.). Kad govorim o Eurobasketu, moram naglasiti da je Slovenija pobjedom nad Španijom u polufinalu napravila najveće iznenađenje u posljednjih 20 godina na prvenstvima. Slovenci su sa 20 razlike razbili ekipu koja bi bez problema ostvarila četrdesetak pobjeda u NBA ligi.
Posao koji je napravio selektor Slovenije Igor Kokoškov, mogao bih porediti sa mojim učinkom iz 1999. godine, kad sam s Italijom postao prvak Evrope. Tada smo u polufinalu izbacili Jugoslaviju, što je, također, bila senzacija. Uoči finala sa Španijom nisam imao ni sastanak ni trening s ekipom. Jednostavno sam znao da ćemo biti prvaci čim smo u polufinalu pobijedili tako jakog rivala – rekao je Tanjević.
Impresivni rezultati
Tanjević je rođen 13. februara 1947. godine u Pljevljima (Crna Gora), ali se, kao četverogodišnjak, sa porodicom doselio u Sarajevo, grad koji smatram svojim domom.
- To nije nikakva fraza, volim sve u Sarajevu – kaže Tanjević, koji je kao student živio u Beogradu te igrao za tamošnji OKK Beograd.
Trenersku karijeru počeo je u Bosni, s kojom je dva puta bio prvak bivše Jugoslavije (1978, 1980) i prvak Evrope (1979). Najveći dio karijere proveo je u Italiji (Kazerta, Trst, Milano, Virtus Bolonja, prvak 1996). Velike uspjehe postizao je i u Turskoj (Fenerbahče, prvak 2008. i 2010.) i u Francuskoj (ASVEL, prvak 2002).
Kao selektor, s Italijom je bio prvak Evrope (1999), dok je 2010. s Turskom bio viceprvak svijeta. S bivšom Jugoslavijom je 1981. osvojio evropsko srebro, a s juniorskom selekcijom “Plavih” bio je zlatni na EP-u 1974. S Crnom Gorom je ove godine nastupio na EP-u.
U Delibašiću nije bilo ni grama zlobe
Tanjević je u Bosni s klupe predvodio ekipu čiji je lider na terenu bio Mirza Delibašić. Legendarni Kinđe, koji je preminuo 2001. u 48. godini, bio je, kako je to često govorio Boša, primjer velikog igrača, ali i čovjeka.
- Mirza je sve postigao radom i talentom, ni grama zlobe nije bilo u njemu – rekao je Tanjević.
