Majkl Džordan (Michael Jordan), Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Mirza Delibašić, Hakim Oladžuvon (Hakeem Olajuwon), Arvidas Sabonis (Arvydas)... neki su od ukupno 49 legendarnih igrača, od toga 12 u ženskoj konkurenciji, koji su izabrani u Kuću slavnih Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) od njenog osnivanja 2007.
Te je godine, prve od nastanka Kuće slavnih, mjesto među najvećima od najvećih našao naš najbolji košarkaš u historiji Mirza Delibašić, nenadmašni Kinđe, lider sarajevske Bosne, koja je 1979. osvojila evropsku titulu.
Deceniju poslije Kinđeta, najveća moguća počast - izbor u Kuću slavnih - ukazana je i legendi bosanskohercegovačke ženske košarke Raziji Mujanović.
Trostruku najbolju igračicu Evrope, četverostruku klupsku prvakinju Starog kontinenta, zvijezdu najjačih svjetskih liga... vijest iz sjedišta FIBA-e u Švicarskoj nije iznenadila.
- Kad se pogleda moja karijera, mislim da odluka o ulasku u Kuću slavnih nije iznenađenje, znala sam da će se to jednom desiti. Možda je bilo teže dobiti podršku ovdje, u mojoj državi, da ta kandidatura bude uopće upućena u FIBA-u nego što je trebalo FIBA-i da se odluči za mene i uključi me u, kako oni kažu, klasu 2017. za članstvo u Kući slavnih – kaže legendarna košarkašica za naš list.
Kad se već dotakla ovdašnjih prilika, pitali smo Raziju misli li da će ovo priznanje nešto promijeniti u njenom odnosu s bh. košarkaškim strukturama, u kojima, podsjetimo, za najveću bh. igračicu u historiji nema mjesta.
- Ne vjerujem, mislim da je iluzorno pomisliti da će moje članstvo u Kući slavnih utjecati na to da me neko barem pozove i čestita, a kamoli pokuša ozbiljno razgovarati o tome da li bih se angažirala u našoj košarci – kaže Mujanović.
No, koliko je Razija (50) potcijenjena u BiH, još je više popularna u inozemstvu. Njen kvalitet i profesionalizam doveli su do toga da je godinama u evropskoj košarci vladalo nepisano pravilo da “onaj ko želi postati evropski prvak, mora dovesti Razu”.
Slavu je Razija stekla još sa matičnim Jedinstvom iz Tuzle, koje je 1989. predvodila do trijumfa u Kupu šampiona. Poslije je naš centar još tri puta sa svojim ekipama (Valensija, Komo) bio kontinentalni prvak. U to vrijeme, pogotovo na svojoj poziciji, nije imala ravnog u Evropi...
Američka avantura
- Iskreno, ne mogu reći da je postojala druga igračica na poziciji centra s kojom sam imala neke velike probleme. Možda bih izdvojila pokojnu Poljakinju Margo Didek (Dydek). Ona je, zaista, bila izvanredna košarkašica, ali sam i protiv nje igrala uglavnom dobro – kaže Mujanović te objašnjava da je vrijeme koje je provela u italijanskom Komu, od 1992. do 1996., bilo, vjerovatno, najuspješnije u njenoj karijeri.
Među prvim igračicama iz Evrope Mujanović se okušala i u američkoj profesionalnoj WNBA ligi, potpisavši 1998. za Detroit šok.
- Liga je bila tek formirana, to je bila druga sezona, željela sam da vidim kako izgleda. Nije mi se previše svidjelo, od stila igre pa do raznih drugih stvari. WNBA se igra uglavnom tokom ljeta, što znači da, kad se sezona završi, ponovo moraš tražiti angažman u Evropi.
Pored toga, novac je bio smiješan u odnosu na onaj u Evropi u to vrijeme pa i s te strane nije bilo previše razloga da ostajem u Americi duže od te jedne sezone – izjavila je Mujanović, koja bi na svečanosti krajem septembra trebala i zvanično postati stanovnica FIBA Kuće slavnih u Švicarskoj.
Trofeji i priznanja
Najbolji strijelac: Evropsko prvenstvo za juniorke 1986., EP za seniorke 1991.
Medalje: zlato (EP za juniorke 1984., Mediteranske igre 1993.), srebro (EP za juniorke 1986., EP za seniorke 1987., 1991., Olimpijske igre 1988., Svjetsko prvenstvo za seniorke 1990.), bronza (SP za juniorke 1985.).
Klupski trofeji: Kup evropskih šampiona (1989., 1992., 1994., 1995.), prvak Jugoslavije (1987. 1988., 1990.), prvak Španije (1992., 2003.), Kup Španije (1992., 2001.), Prvak Italije (1993., 1994., 1995., 1996., 2004.), prvak Mađarske (2002.), Kup Italije (1993., 1994., 1995.), prvak Hrvatske (2005.).
Tri puta izabrana za najbolju košarkašicu Evrope (1991., 1994., 1995.). Od avgusta 2017. članica Kuće slavnih FIBA.
Od Jedinstva do Detroita
Razija Mujanović počela je igračku karijeru 1982. u tuzlanskom Jedinstvu, za koje je nastupala do 1990. godine.
Kasnije su uslijedili: Bari (Italija, sezona 1990/1991), Valensija (Španija, 1991/1992), Komo (Italija, 1992/1996, 2004), Kampinas (Brazil, 1996/1998, 2000), Detroit šok (WNBA, 1998), Vičenca (Italija, 1998/1999), Mesina (Italija, 1999/2000), Vigo (Španija, 2000/2002, 2007/2008), Šopron (Mađarska, 2002), Barcelona (Španija, 2003, 2005/2006), Croatia Zagreb (Hrvatska, 2004/2005), Irun (Španija, 2006/2007) i Dubrovnik (Hrvatska, 2008).
1993.
godine Mujanović je predvodila reprezentaciju Bosne i Hercegovine do zlatne medalje na Mediteranskim igrama u francuskom Monpeljeu
