„Lijepi li su mostarski dućani...“, kaže stara pjesma, a jedan od zasigurno najljepših je onaj koji je „među silnim dvorima u Mostaru“ davne 1883. godine izgradio čuveni gradonačelnik Mujaga Komadina. 

U to vrijeme Mujaga je zgradu na Glavnoj ulici, u staroj gradskoj jezgri, namijenio kao musafirhanu.

Od svečanog otvorenja prije tri godine na 10. godišnjicu upisa Starog mosta vrata Mujaginog dućana bila su zamandaljena. Sve do prošle sedmice, kada se Mujagin dućan pretvorio u „Mujagin Zanart“, koji je osmislila grupa mostarskih umjetnika, okupljenih u Udruženje „Zanart“, a koji čine Tajma Guzin, Esad Brkić i Edin Pandur, predvođeni muzičarom, kompozitorom, pedagogom i producentom Atillom Aksojem.

Grnčarsko kolo

Tako je svečanim otvorenjem, bez medijske pompe, ''Mujagin dućan'', ili, jednostavno, „Mujaga“, kako su ga tokom renoviranja u „Zanartu“ nazvali, postao mjesto susreta mostarskih umjetnika, a njegove odaje i duša koju su mu njih četvero udahnuli zasigurno neće ostaviti ravnodušne ni umjetnike namjernike.

O „Mujagi“, ali i sastavu „Zoster“, saradnji s Jelenom Milušić kroz duo „Baramitango“ te svemu pomalo, uz kafu, razgovarali smo s Atillom Aksojem.

- Kada smo počeli čistiti i renovirati prostor, stvarno smo osjetili njegov duh i, nekako, spontano smo ga nazvali „Mujaga“. Na ulazna vrata smo stavili natpis „Uđe Fata“, a na izlazu je „Zamandali vrata“. Iako smo u cijelu priču ušli, takoreći, grlom u jagode, ipak imamo brojne zamisli, jer cilj Udruženja je promocija umjetnosti i starih zanata. Tako smo na noć otvorenja imali izložbu slika, bakroreza, radova u drvetu, svako od nas je izložio nešto svoje - govori nam Aksoj.

Našoj javnosti, koja ga najviše zna kao gitaristu i producenta „Zostera“, skoro je nepoznanica da ovaj umjetnik izrađuje predmete od drveta i gline. Tako je svoje grnčarsko kolo prenio u dućan i uskoro će, kaže nam, uslijediti prezentacija rada u glini, kao i radionice za izradu bakroreza, u crtanju, slikanju...

''Mujagin dućan'' bit će mjesto i za muzički dijalog, književne večeri i brojne druge umjetničke programe, jer ovaj svestrani umjetnik ima pregršt ideja da ovo mjesto postane istinsko kulturno žarište.

- Iskreno, najveće bi nam zadovoljstvo bilo da tu dolazi što više djece, a planirali smo da sve što budemo radili snimamo da bismo napravili seriju videoradova - „Mujaga sešn“ - kaže nam Atilla.

Studio „Baraka''

Iako je godinama vezan za teatar, budući da je za niz predstava Pozorišta lutaka Mostar uradio muziku, posebno iskustvo mu je ipak, ističe, bio Festival komedije „Mostarska liska“, nedavno okončan, gdje je, uz Zijaha A. Sokolovića i Nedžada Begovića, bio član stručnog žirija.

- Cijelo to naše druženje bilo mi je sjajno iskustvo. Prije svega, do sada nisam bio u prilici odgledati osam predstava zaredom, ali i da ih doživljavam na način na koji prije nisam, a sve uz veliku pomoć Sokolovića, koji je održao izvanredne radionice na Festivalu - naglašava Aksoj.

Sa „Zosterom“ je na svojevrsnom „jugoturu“, od Podgorice, Sarajeva, Zagreba, Beograda, a uslijedit će koncerti u Makedonskoj Kamenici i Nikšiću. Uskoro, otkriva nam, planiraju izbaciti singl.

- U pripremi su tri pjesme i ne vjerujem da će ovaj put biti forma albuma, kao što smo to do sada radili. Zapravo, svaki naš album je bio drugačiji, a Mario (Knezović, op. a.) je puno eksperimentirao nekim sintesajzerima i starim zvukom, ali vidjet ćemo, naravno, kako će sve to na kraju ispasti - kazuje Aksoj.

U svom studiju „Baraka“ trenutno završava album s Jelenom Milušić, na kojem će, za razliku od njihovog prvog pod nazivom „O devel“ s romskim pjesmama, biti isključivo sefardske. Otkriva nam da su gosti na albumu Merima Ključo i Edvin Hadžić. Odabrali su, kaže nam, najljepše sefardske pjesme, a promociju albuma očekuje najesen. S Jelenom će, kao i do sada, ovo ljeto gostovati u Dubrovniku, a ono što im pričinjava posebno zadovoljstvo jeste nastup na Jazz Festu Sarajevo.

Aksoj je, također, već godinama angažiran u Rock školi Mostar, koju trenutno pohađa čak 140 polaznika, od čega je samo gitarista 60. S njima Aksoj, dva puta sedmično, radi zajedno s još dva asistenta. Rock škola je, ističe, priča koja se teško može iskorijeniti.

Rodni grad

Kaže nam i da mu je mučno zbog društvenopolitičke situacije u njegovom rodnom Mostaru, čiji su stanovnici posljednji put lokalnu vlast birali prije skoro deceniju.

- Jasno je da se sve to odražava na ljude. Iz tog nekog beznađa u kojem se nalazimo ja svjesno pokušavam izaći radom. Trudim se oko sebe okupiti što više ljudi koji isto misle, a ponekad mi se čini da nije dovoljno. Ljudi gube identitet, dostojanstvo, volju za životom i odlaze odavde, a praktično tamo gdje odu, dovoljno im je imati posao i šta da jedu. Neće, znači, ni tamo daleko otići u tom smislu, ali, nažalost, ovdje nam neke primarne stvari nisu omogućene da bi se čovjek, jednostavno, mogao normalno razvijati - zaključuje Aksoj.

„Mostar Gipsy Festival“ i 22 godine braka

Fascinantno je da u moru svojih obaveza ovaj umjetnik ima vremena i za pripremu trećeg izdanja „Mostar Gipsy Festivala“, koji će biti održan u „Abraševiću“ u avgustu. U pripremi ove jedinstvene priče uveliko mu pomaže supruga Alisa, s kojom je nedavno obilježio 22 godine bračnog života.

Kćerke muzičke nasljednice

Atilline kćerke Azra i Zara Asja su se već iskazale na muzičkom polju. Pogotovo, starija Azra, koja ima svoj bend „Tale Quale“. 

- Uradili su prvi album, a i ja sam s njima zasvirao, čisto da im pomognem uobličiti sve to u jednu cjelinu, mada su bili na tragu da sve sami završe. Raduje me da će uraditi jednu pjesmu s Matijom Dedićem, je li to saradnja ili znak pažnje, vidjet ćemo - ponosno kaže Aksoj.