Pjevačka diva Josipa Lisac (68) 4. maja održat će koncert u sarajevskom Domu mladih. Karte su već puštene u prodaju, a u međuvremenu popularna Lisica se priprema za Skoplje, gdje će nastupiti 20. aprila.

Iako rijetko govori za medije, u telefonskom intervjuu za „Dnevni avaz“ iz Zagreba Josipa je otvorila dušu i govorila o nastupima, 50 godina karijere, a dotakla se i društvene situacije.

- Znate kako je to kod mene, uvijek je drugačije i nikad nije isto. Drago mi je ponovo doći u Sarajevo, bit će muziciranja, igre, improvizacije... A kao i ranije, i ovaj put slavimo pjesmu – govori nam Lisac.

Bez euforije

Je li teško zadržati pažnju publike kroz godine koje prolaze?

- Veoma je teško. Ne kažu džaba da je teško uspjeti, a još teže održati uspjeh. Kroz godine, bude svega, trenutaka koji su manje uspješni, ali i onih što su veoma uspješni i veliki. Važno mi je da imam konstantu, jer kod mene ne postoji euforija, nisam komercijalna pjevačica i ne dolazi mi na koncerte 10 i 20 hiljada ljudi. Ali, interesantno je to da će na mojih 50 godina karijere neko reći da sam opet najkomercijalnija. Postoji zainteresiranost za moje nastupe, ali umjereno. Na nastupima sam vrlo otvorena, i uvijek kažem svojoj publici: „Da nije vas, ne bi bilo ni mene“. Moji koncerti su bez euforije i pompeznosti.

 Iza Vas je 50 godina muzičke karijere. Kakve su bile te godine?

- Nije bilo lako održati ih i ići kroz godine. Međutim, moj karakter mi ne dozvoljava da mislim o onome što je bilo teško, naročito ako je bilo ružno. Svi mi doživimo sve, a kad to kažem, mislim na put kojim idemo, izbor, dojmove, tragove koji ostaju ...

Mentalni sklop

 Je li tačno ono što piše u Vašoj biografiji na internetu?

- Piše da sam prepoznatljiva po ekscentričnoj scenskoj pojavi, a vidite ekscentrik unosi nemir i nered, a ja sam uredna osoba i kod mene nema nemira. To što imam drugačiju interpretaciju i imam svoj autentičan glas, nikoga ne imitiram, nosim drugačiju garderobu, je nešto moje i nikoga nisam time povrijedila. A za sve to trebaju godine da se izgradi i zato ne mislim da sam ekscentrična.

 Kako ste uspjeli onda da ne padnete pod utjecaj današnjih trendova?

- Prije svega, treba imati mentalni sklop za to. Nema se tu šta puno pričati, ili imaš ili nemaš, voliš sebe ili ne voliš. Onaj ko ne voli sebe, na stvari će gledati sa strane i grabiti od svakog pomalo, a meni to ne treba, jer imam mnogo svoje unikatnosti da ne trebam grabiti od drugih. Jednostavno, imam previše sebe da bih mogla imitirati druge.

 Jedna Vaša pjesma kaže: „Magla svuda oko nas“. Kada pogledamo našu svakodnevicu, stječe se dojam da magla jeste stalno oko nas.

- Ta magla upravo govori o nama i tome što živimo. Ona je ogledalo nas koji smo se preparirali u ovoj bivšoj zemlji i svi sada imamo svoju državu, ali smo postali još manji. Kad je čovjek u malom, onda se bavi drugima, a ne sobom. Zavijeni smo u oblak zavisti, ljubomore, ustvari, u oblak zla. Ljubavi koje se stvaraju i rađaju nestaju i prestaju vrlo brzo. Stvarno je rijetko da ljubav pobjeđuje i mislim da je to i zbog sociološkog stanja, jer više nismo u mogućnosti prepoznati ko je kakav. Razlog tomu je tempo života, ljudska zloba i neprijateljstvo jednih prema drugima. Vodimo se time ako nisam ja sretna, nećeš biti ni ti. O svemu tom priča „Magla“. Ne možemo čuti slast od silne galame koju proizvode ljudi oko nas, jer smo odlučili da živimo okrutno. Dobro i zlo idu paralelno, a na nama je da napravimo sebi dobro i da budemo jači od zla.

 Birala sam

- Uradila sam nekoliko dueta i dosta je. Nedavno je izašao treći dio moje antologije i tu ima toliko saradnji da više nema potrebe za tim. Pamtim sve saradnje od 1986. pa evo do 2018. godine. Prva je bila s Bajagom, a posljednja evo s „Hladnim pivom“. Oni su mene zvali, a ja sam birala ono što mi se sviđa - pojašnjava muzička diva.

 Vjetrovi su me propuhali

- Loše se osjećam, jer sam alergična, ne izlazim nikako vani i sve mi je zatvoreno. Dosta sam se razboljela na otvorenim koncertima, gdje su me vjetrovi propuhali. Kad sam došla na akupunkturu, jedna doktorica mi je rekla: „Vjetar je propuhao kroz vas“. I bila je u pravu, bura je kroz leđa ušla u moje tijelo i ošinula me ne jednom, nego više puta. Nikad mi nije vruće, smeta mi i kad vjetar piri, tako se prehladim i to loše utječe na moje zdravlje, ali i raspoloženje – kaže Lisac.