Na današnji dan, 11. marta 1927. godine rođen je jedan od najvećih bh. interpretatora i sakupljača sevdalinke Himzo Polovina. On je čitav svoj životni vijek posvetio tradicionalnoj bosanskoj ljubavnoj pjesmi. Doajen bh. sevdalinke, iako po profesiji doktor medicinskih nauka, do svoje smrti 1986. godine neumorno je doprinosio domaćoj kulturnoj baštini. Iza Himze su ostali njegova supruga Fikreta i dvoje djece Rubina i Edmir.
Svečani ručak
Fikreta Polovina trenutno se nalazi kod djece u Torontu, a naš poziv, kako je kazala, prijatno ju je iznenadio.
- Zaista ste me prijatno iznenadili. Uz mnogo godina i neke zdravstvene probleme, relativno se dobro osjećam. Samo da ovako potraje. Već sam tri mjeseca u Kanadi. Iako sam se trebala vratiti 13. marta, produžit ću boravak, jer sam uhvatila neku gadnu virozu i moram mirovati. Nadam se da će me ovo brzo proći i da ću se uskoro vratiti u svoje Sarajevo – kaže nam gospođa Polovina.
Prisjetila se Himzinih rođendana, koje su, kako kaže, obilježavali u krugu porodice.
- Obično smo rođendane obilježavali uz svečaniji ručak i poklone. To su, u pravilu, bile dobre knjige i gramofonske ploče, jer je on to najviše od svega volio i cijenio – prisjeća se Fikreta.
Iako je prošlo 36 godina od smrti supruga, kaže da ga nikad nije prestala voljeti i da ga se sjeti svakog dana otkako mu je srce prestalo kucati.
- Već 36 godina živim bez mog Himze, ali on je uvijek prisutan u mom životu. Doktor Semir Vranić i ja u posljednje vrijeme prikupljamo materijal kako bismo, možda, jednog dana objavili njegovu monografiju. Prikupili smo veoma mnogo materijala i sve je digitalizirano pa vidjet ćemo šta će biti – ističe Polovina.
Kaže da sjećanje na Himzu ne blijedi, pogotovo kod onih istinskih zaljubljenika u sevdalinku, kojih je danas vrlo malo.
- Mislim da se dobri poznavaoci sevdalinke još sjećaju Himze. Bilo mi je veoma drago kad sam negdje pročitala kako je književnik Dževad Karahasan izjavio da ne može zamisliti akšamluk bez Himze. Meni ta izjava mnogo govori, a vjerovatno i onima koji znaju šta je pravi akšamluk – kaže Polovina.
Gange i Šopen
Budući da se danas sve komercijaliziralo, kaže da je sve manje prave sevdalinke.
- Mislim da danas pravih ljubitelja sevdalinke nema ili ja, možda, ne znam za njih. Danas je sve komercijalizirano i svi trče za zaradom. Mlade ljude danas nema ko uputiti na pravu izvornu sevdalinku. Možda sam prestroga, ali tako mislim i osjećam – govori Polovina.
Kaže da je Himzo istinski živio muziku.
- Jeste, Himzo je volio muziku, sve, od seljačkih gangi do Šopena, a posebno je volio onu narodnu, izvornu muziku svih naroda svijeta. Osim muzike, volio je i svoju struku, medicinu i bio je vrlo uspješan kao neuropsihijatar. Imao je dosta naučnih radova, koji su skoro uvijek bili protkani muzikom. Bio je prvi psihijatar koji je primjenjivao muzikoterapiju u liječenju bolesnika u BiH i jedan od rijetkih u Jugoslaviji – zaključuje Polovina.
Briga za bolesnike
- Petkom smo poslije posla odlazili u vikendicu u Ugorsko kod Vogošće. Jednom, dok sam vozila, on mi je na putu između Kobilje Glave i Hotonja rekao da stanem. Nisam znala o čemu se radi. On je izašao iz auta i prišao jednom čovjeku i počeo se s njim raspravljati. Kad sam prišla, čula sam da mu je Himzo govorio kako ga je ranije pitao ima li novca za put kući, a on mu je kazao kako ima. Bio je to njegov pacijent, koga je pustio kući za vikend. Na kraju smo ga odvezli kući, bilo je to na nekom selu u blizini Semizovca. To nikad neću zaboraviti – govori nam Fikreta Polovina.
Pozdravite mi Emira
Glumac Emir Hadžihafizbegović nekoliko puta je, dok je bio ministar kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo, organizirao i posjetu Himzinom grobu na groblju Bare.
- To nikad ne zaboravljam. Mnogo mi pozdravite gospodina Emira Hadžihafizbegovića, koga je Himzo mnogo volio i veoma cijenio – rekla je Polovina.
