Cijenjeni reditelj, producent, scenarista i jedan od vlasnika produkcije „Refresh“ Ademir Kenović vrijedno radi na novim projektima.

- Mi se već ozbiljno bavimo time da počnemo raditi seriju i film na osnovu romana Damira Ovčine „Kad sam bio hodža“. To je fantastičan roman koji je na mene, kao i na mnoge koji su ga pročitali ostavio izuzetan dojam. Mi smo sada pred tim zadatkom, koji nije lagan, da napravimo ekranizaciju nečega što je u književnom smislu fantastično - kazao je Kenović za „Avaz“.

Odlazak prijatelja

Kenović, koji potpisuje kultne filmove "Ovo malo duše", "Kuduz“, „Savršeni krug“, govorio nam je o stanju bh. kinematografije, a razgovor smo počeli tužnom temom – nedavnom smrću Davora Janjića.

Kakva sjećanja nosite na saradnju s njim?

- Mnogo me rastužilo to, kao i mnoge ljude koji ga se sjećaju kao glumca, kao prijatelja i kao nježnog čovjeka i umjetnika. Sve što znam u vezi s njim bilo je vrlo dragocjeno. Pamtim vrijeme koje smo proveli radeći zajedničke poslove... Zaista je bio talentiran mladi čovjek. Žao mi je što je živio tako kratko, volio bih da je to bilo barem dvostruko duže.

“Ovo malo duše” za mnoge je jedan od najboljih filmova bh. kinematografije. Zasigurno Vam to mnogo znači…

- Mnogo mi to znači, zaista. Mi koji napravimo neki film ili nešto svoje, nemamo predstavu o tome kakvo je, kako će ljudi to doživljavati. Puno je stresa oko stvaranja nečega, nedoumica, također, da li je to dobro ili ne. Nisam dobar sudija za bilo šta od onoga što sam napravio, i drago mi je da to čujem od ljudi, da kažu šta osjećaju kada gledaju taj film.

Vi ste najkompetentnija osoba koja može povući paralelu između prijeratne i današnje bh. kinematografije.

- Nažalost, kinematografija kod nas je nešto što bi se trebalo razumjeti i podržati kao mnogo važnije nego što se ustvari podrazumijeva. Nadam se da će doći vrijeme kada će svi shvatiti da je ono čime zrači kinematografija, kada je kvalitetna, pozitivna, da to mnogo govori o našem ambijentu i našoj državi. Stvara mnoge prilike za pozitivniju komunikaciju tog svijeta filma prema nama. Mislim da to treba svi da čuju i da se na neki način ponašaju kao ostale zemlje na svijetu, koje ozbiljno ulažu u taj naš mukotrpni i skupocjeni posao.

Refleksija stanja

Koliko su danas filmovi društveno angažirani?

- Ono što se kod nas radi je uvijek društveno angažirano, ta mala količina. Bilo šta da se napravi, to ima refleksiju sadašnjeg stanja, nečega što bi moglo i trebalo biti bolje. Mislim da kod nas nema ni toliko mogućnosti da se pravi nešto što je samo zabava. Čak i kada se pravi nešto zabavno, nekako se utka u to nešto što je naša stvarnost i taj neki odnos prema njoj.

 Gdje je mjesto našoj kinematografiji u odnosu na region?

- Sve što je stvarano kod nas, dosta je snažno i ima dosta jakog utjecaja na ljude koji nisu ovdje, a gledaju naše filmove.

Put u Zagreb

Kada smo nedavno dogovarali intervju, bili ste u Zagrebu. Ako nije tajna, šta je bio povod putovanja?

- To je bilo jedno organizirano predstavljanje ovih svih projekata koji se rade na poticaju “BH Telecoma”. Mi smo išli da predstavimo film i seriju „Kad sam bio hodža“, koje pripremamo. To je sve bio naš razlog i mogu reći da sam zadovoljan tim boravkom i komunikacijom s ljudima i reakcijama na ono što smo mi imali njima pokazati i reći.