Božo Vrećo (39) trenutno je jedna od najtraženijih muzičkih zvijezda na ovim prostorima. Njegovi koncerti su svojevrsni spektakli, a o ogromnoj Božinoj popularnosti govori i podatak da su za koncert u Sarajevu 3. decembra u Bosankom kulturnom centru karte rasprodate za nevjerovatnih sedam sati!

Zvijezdu world music scene odavno slave i prestižni inozemni mediji poput francuskog ARTE-a, američkog „New York Timesa“ i španskog „ El Periodicoa“. Nazivaju ga „ikonom slobode, anđeoskim glasom koji miluje duše i otvara srca“.

Vrećo s publikom komunicira kroz svoje stihove i osim koncertnih svjetala reflektora uglavnom izbjegava javnost, ali je u ekskluzivnom intervjuu za „Avaz“ govorio o karijeri, Sarajevu.

Čarobna noć

Za sedam sati planule su ulaznice za Vaš koncert u BKC-u u Sarajevu. Jeste li očekivali „blitz krieg“ ili ste i Vi iznenađeni tolikim interesom publike?

- To je Božiji dar za čisto srce koje samo i jedino zna voljeti i čija duša svim svojim žarom pjeva. Sarajevo je grad koji voli hrabre ljude, one koji izgaraju za umjetnost i koji žive istinit i posvećen život koji u svim svojim segmentima jeste čudesan. Nisam iznenađen već sam zahvalan i ponosan pred tom beskrajnom ljubavlju moje publike i sugrađana koji na moje koncerte dolaze s istim ushićenjem s kojim i ja izlazim pred njih na scenu.

To je uzajamna posvećenost i povjerenje, ljubav i intima koja se pretače, siguran sam da će to biti još jedan u nizu koncerata koji se pamte i o kojima se priča do onog narednog, jer to zrnce božanske prisutnosti uvijek je tu, sveprisutno i ono kojem se posvećuje svaki stih.

Moja publika postaje moj uzdisaj, glas ljubavi koji se prelije iz tišine i drhtaj suza koje se otkotrljaju niz lice kao znak najdublje emocije koja se može dati i osjetiti.

 Sudeći prema zanimanju, mogli biste održati najmanje još jedan koncert. Zašto to ne učinite?

- Jer je vrlo jasna granica između umjetnosti i nezasitosti, za mene tako brzo rekordno rasprodat koncert je nešto vrlo sveto i uzvišeno i ne želim da ga repliciram i razvodnjujem magičnost tog trenutka.

Umjetnost je predanje toj čarobnoj noći, o kojoj se priča, sanja, priželjkuje i žudi. Umjetnost nije utrka za novcem i mora nezaustavivo nadrasti ego, zato činim sve to na način na koji činim, moj posljednji koncert u ovoj godini prije odlaska u Ameriku, zaslužuje da bude oda svim dragim voljenim ljudima koji su pohitali i kupili karte za tu posebnu noć, pijetet našem najljepšem gradu koji je još jednom dokazao da diše kao metropola i da zna što je i kako važna umjetnost i muzika koja dotiče srca. Sevdah koji se kroz cijelo moje biće živi i dokazuje da hrabro srce najmilije poje.

 Šta pripremate za koncert na domaćem terenu?

- Tom trenutku se treba prepustiti da sam ponese u zanosu emocija,

nikako iskontrolisati i ukrotiti emocije, neka ljubav pokaže svu svoju raskoš voljenja, neka duša zamiriše kao bosanski mirisni đulistani, neka oči isijaju poput zvijezda u zimskoj snježnoj noći, neka pjesma opiše i zagrli svakoga od nas, neka muzika ponese u visine i zaori se u jednom glasu tih hiljadu ljudi u negdašnjem Templu.

To će sigurno biti nadnaravna emocija koja se krije u nama kao relikvija i tek pokaže onima koje najviše volimo.

 A tu smo da je jedni drugima predamo kao hamajliju. Ta noć će biti amulet moje duše!

Vi ste u isto vrijeme veoma ekstravagantni i tradicionalni. Kako spajate te dvije krajnosti?

- Bog je sveprisutan u svemu što činim(o), u djelima, umjetnosti, kazivanju, talentima i odnosu prema drugima i On je taj koji daruje, zato sve što stvaram i jeste konstantnost trojakosti-hrabrosti, slobode i ljubavi i u tome leži spona između ekstravagantnog, epopejski hrabrog i nadahnutog, avangardnog i savremenog i pak onog što je ostalo nam u amanet kroz Sefardske ladino pripjeve i psalme, Bizantijsko pojanje, Islamsko ezansko uzvišeno i molitveno hvaljenje Boga i dakako otomansko naslijeđe, koje je mekamom oblikovalo i sveukupno iskalilo praformu sevdalinke kao potpuno oslobođenog iskaza osjećanja, tuge, ljubavi, melanholije, čežnje, strepnje i straha za voljenim bićem koje progovara patosom (tragičnošću) čovjeka i odnosi se prema toj uzvišenoj patnji kao jedinom istinskom spasu i iscjeljenju duše.

 Kako Vaš način izražavanja i života prihvata sredina poput Sarajeva? Muškarac u haljini i štiklama ne viđa se svaki dan.

- To je trojakost koju svi imamo, ali samo najhrabriji je ožive i glorificiraju onako kako to osjećam i činim, triptih muškarca - žene i djeteta je u svima nama i ta sinergija je najsvetija snaga bića koju možemo imati.

Ona se poštuje, cijeni i ima snagu da promijeni puno toga nabolje i prihvatanje tako da slobodno mogu reći da iskrenost uvijek sija puno intenzivnije od laži, kao pun Mjesec koji osvjetljava put u tmini za sve koji trebaju put i traže vlastitog sebe.

Moja misija je fokusirana na dobro i umjetnost a oboje mijenjaju svijest i savjest, upućuju na važno i vjerodostojno, na umjetnost izvedbe i pisanja i stvaranja koja ne poznaje granice i forme, na to se uvijek stavlja akcent.

Sarajevo voli ljude koji žive s puno srčanosti i humanosti i davanja i izgaranja za umjetnost, zato mu i jesam zahvalan i kroz svih ovih 10 godina karijere zaljubljen u svaku njegovu ispovijest koju mi je povjerio i darivao da je sačuvam od zaborava i nastavim dalje taj niz pripovijedanja života, kroz katarzu sevdaha koji me je spremio za sve što je bilo i bit će i kome sam udahnuo i novi život kroz moj vlastiti stvaralački opus onako kako sam najdublje i najčišće znao i kako ga bilježim i interpretiram kroz sve ove godine. Moje metamorfoze su odraz sevdaha kao potpunog i kao pjesme koja nema kraj niti početak već teče u beskrajni nedogled, u zanos i trans i izvire i ponire u nama kao izvor tajni.

Šta je za Vas sevdah?

- Nezaustaviva ljepota kazivanja emocija, ogoljenost duše koja jeca dok pjeva najtužnije boli bića koje voli i pati u isti mah, to je tragedija srca koje poje svoju pečalnu ispovijest, uzdah suza koje u sebi skrivaju božansku svjetlost istine, drhtaj dlanova koji mole i u čijim čašicama sva tuga svijeta je pronašla svoje utočište.

Sevdah je sveobuhvatna katarza predanja, davanja i mistike, sakralno pojanje Svevišnjem i isto tako pjesma duše koja samo za ljubav zna, bez da je voljena, bez da je grljena, bez da je shvaćena.

Ona je tu da bude svjetionik i štit za one koji osluškuju što im njihovo srce kazuje,

to je poj meleka u zoru koji donose smiraj u grudi koje venu i udisaj novog jutra koje obećava i nagovještava dolazak onog koji se voli i čeka, čeka i čeka...

Himzo i Zaim

 Ko su Vaši muzički uzori?

Ljudi od posebne važnosti u mom životu su svi ljudi koji nešto važno i predano čine kroz prizmu ljubavi, ma čime da se bave jer tek tada je talent i istrajnost na istom tragu. Oduvijek sam volio Himzu Polovinu, Zaima Imamovića, Nadu Mamulu, Kseniju Cicvarić i sve druge doajene sevdalinke no ne samo njih, kako ne vjerujem u žanrove i dijelim muziku na onu koja to jeste i ona koja to nikako i apsolutno nije, onda sam i slušao samo ono što me duboko doticalo, i Stevie Wondera,

Bobby Mc Ferrina, Miles Davisa, Sarrah Vaughan, puno jazza, bluesa, soula...

Oduvijek su me privlačile etno-tradicionalne pjesme iz cijelog svijeta ne samo Balkana iako moram priznati Balkan je za mene neiscrpna inspiracija. Moj studij je donekle i bio i jeste fokusiran na polifono i monofono ispjevanje i tome sam

ostao vjeran.

Vaše želje za 2023. godinu?

Dobro zdravlje moje majčice da se nastavi i da mi poživi još dugo dugo godina a sve drugo Bog će dati kako zaslužujemo i ja se tome duboko i ponizno klanjam.

I koncerti i pjesme i albumi i putovanja u Njegovim su rukama, zahvalan sam za svaki trenutak koji mi daje kao najveći dar postojanja.

Tu srce najjače kuca

Umjetnik ste pred kojim su širom otvorena vrata, ne samo područja bivše Jugoslavije, nego i šire. Vi, ipak, ostajete živjeti ovdje u Sarajevu, dok mnogi grabe da se dočepaju zapada. Zašto?

- Mogu živjeti gdje god poželim u svijetu ali moje srce bira poput ptice grmuše gnijezdo u kome je najtoplije, gdje ima ljubavi i gdje se ta pjesma ptice iz grma najjasnije čuje, to je bulbula poj koji pjeva akšamu sarajskih šaputavih i strmih mahala, sabahu maglene Miljacke i skrivene Mošćanice, bjelinama Bjelašnice i prkosu Trebevića, uzdahu djevojačkih snova i revnosnih sudbina, ramazanskim dovama i rukama koje daruju sevap i milodar i osmjesima dobrote koji u ovom gradu čine biserje, gdje god da odem vratim se njemu, tu sam, jer tu srce najjače kuca da bude ona ljubav kojoj sve dugujemo.

Post je dio mog života

Na Instagramu redovno pratioce obavještavate kada pravite pitu, ali ne baš i druga jela. Zašto?

- Jer je to ono što najviše volim kuhati i što moji fanovi po svemu sudeći najviše vole kad napravim i objavim od jela. Moja ostala ishrana je fokusirana na trening i snažnu kondiciju, bez mesa, sa puno raznovrsnog povrća i voća, biljaka i gljiva.

Post je itekako dio mog svakodnevnog života i generalno mislim da je post najzdraviji i da čovjeka čini još sposobnijim, osvještenijim, zdravstveno jačim i duhovno potpunijim.

Moje srce tuguje za Iranom

Moje srce tuguje za Iranom, suosjećam sa svim tim mladim nedužnim bićima i duboko sam ganut njihovom borbom za slobodu, njihova duša je i moja duša i silno se molim da njihova ustrajna spasonosna borba za život bez režima koji ustrojava bude blagorodna i da pobjedi nad tminom koja donosi zlo - kaže Vrećo.