Pripreme za premijeru baleta “Panta Rhei”, koja će biti održana 30. marta u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS), u završnoj su fazi. Intenzivno se rade probe na sceni, tehničke i kostimske probe, a sve to pod budnim okom koreografkinje Baleta NPS-a Belme Čečo-Bakrač.
- Tempo priprema je dobar, u ovu sedmicu ulazimo s generalnim probama. Proces nastanka jednog pozorišnog djela, od pisanja libreta do realizacije, dug je i složen, te je za nas koji stvaramo veoma bitno da imamo tim saradnika od povjerenja, pritom mislim kako na autore tako i na izvođače. Izuzetna energija, želja, posvećenost i profesionalnost našeg baletnog ansambla ulijevali su mi snagu tokom ovog procesa, na tome sam im veoma zahvalna - kazala je Čečo-Bakrač na početku razgovora za „Avaz“. Otkrila je i kakva su joj očekivanja, koliko Sarajlije vole i cijene balet, te u kakvim uvjetima rade i žive radnici u oblasti kulture.
Koliko je teško, u današnjoj situaciji, sve organizirati?
- Vjerujem da će ova predstava naći put do srca publike, da nikoga neće ostaviti ravnodušnim, te da će imati dug vijek trajanja i scenskog izvođenja. U podjeli izvođača za ovaj balet oslonila sam se isključivo na snage našeg ansambla, potpuno vjerujući u to da i bez gostujućih baletnih umjetnika možemo iznijeti ovu predstavu. Vrijeme u kojem živimo nije ružičasto, ali u gomili negativnih stvari koje nas okružuju, mi smo našli način i snagu za stvaranje potpuno originalnog baletnog djela. Ljubav prema profesiji i beskrajna posvećenost odvojili su i ansambl i mene od svega negativnog i ružnog u našoj stvarnosti i odveli nas na put snova, mašte i, na koncu, sreće. Atmosfera u baletnoj sali je fantastična, smijemo se, držimo zajedno i s nestrpljenjem očekujemo našu premijeru 30. marta te prvu reprizu 31. marta.
Koliko Sarajlije vole i cijene balet?
- Sarajlije su uvijek bile uz naš baletni ansambl, koji je ujedno i jedini u državi, pa su Sarajlije, u jednu ruku, u privilegiranom položaju u odnosu na građane drugih bh. gradova. Voljela bih da nas u Narodnom pozorištu češće posjećuju Mostarci, Tuzlaci, Zeničani, Banjalučani… Sigurna sam da će rukovodstvo NPS-a svim svojim kapacitetima osigurati da našu novu predstavu vidi i publika izvan BiH.
Mjere zbog pandemije koronavirusa su, može se reći, ublažene. Kada se osvrnete na protekli period, koliko je bilo teško raditi i šta pripremate u budućnosti?
- Za ansambl Baleta period pandemije bio je veoma težak. Teško je održavati formu, da ne govorim o tehničkom i umjetničkom napredovanju, bez kontinuiteta izlazaka na scenu i repertoara. Upravo, jedan od tri dijela baletne predstave „Panta Rhei“ govori o cijelom tom periodu. Nadam se da dolazi neko bolje vrijeme i da ćemo u nastavku godine na našu scenu vratiti naslove poput „Krcka Oraščića“, „Vragolaste djevojke“, „Omera i Merime“, „Stabat Matera“ i sličnih. Za nas, kao i za sve druge ljude, popuštanje mjera zaista je svojevrsni praznik.
Radnici u oblasti kulture žive na margini društva, koji je Vaš stav o tome?
- Živimo u veoma teškom vremenu. Osvrnemo li se malo oko sebe i pogledamo kako ljudi žive, mi u kulturi ipak možemo konstatirati da imamo osigurane uvjete i elementarni životni standard.
Da li su u pozorištu žene cijenjene jednako kao muškarci?
- Naravno da jesu! Ja zaista nikad nisam osjetila da u tom smislu imamo neki problem. U ovom kontekstu, želim istaći da većinu autorske ekipe u baletnoj predstavi “Panta Rhei” i čine žene, pa su, uz mene, tu Marijela Hašimbegović, scenografkinja, Amna Kunovac-Zekić, kostimografkinja, Svjetlana Bukvić, kompozitorica, ali i kompozitori Ludoviko Einaudi (Ludovico), Toni Toplan, te dizajner svjetla Moamer Šaković.
Ulaže li se dovoljno u mlade balerine i baletane?
- Mi sada u ansamblu Baleta imamo mladih ljudi, međutim, to je nedovoljno. Ovo je problem koji nije od jučer i koji će postojati dokle god ne budemo imali kontinuiran prijem novih članova baleta. Profesionalna karijera baletnih umjetnika je relativno kratka te je zbog toga taj kontinuitet veoma važan. U podjeli za balet “Panta Rhei” našli su se uglavnom mladi ljudi, umjetnici koje sam, još kao vršiteljica dužnosti direktora Baleta, kroz repertoar nastojala pripremiti za ovaj trenutak, kada oni preuzimaju repertoar i zamjenjuju srednju generaciju plesača. Dakako, ovu mladu ekipu predvode iskusni umjetnici, naši prvi solisti Tamara Ljubičić i Mihail Matesku (Mateescu). Uz njih, solističke dionice povjerila sam novom članu našeg ansambla Bulatu Garivu (Gareev) i našoj talentiranoj balerini Selmi Efendić, koja je najmlađi član ansambla. Ulaganje u našu omladinu, saradnja Baleta NPS-a s osnovnim školama, ali i Srednjom baletnom školom, mogu biti korisni učenicima, ali i samom Baletu.
Belma Čečo-Brkač kaže da predstava ima tri dijela.
- „Panta Rhei“ je zamišljen kao baletni triptih koji inspiraciju i osnovu nalazi u kompozicijama savremenih kompozitora. Prvi dio predstave nosi naziv „Sjenke“, a koreografija je postavljena na muziku svjetski poznatog italijanskog kompozitora Ludovika Einaudija. Drugi dio predstave je „Buđenje“, za koji je muziku komponirao mladi, talentirani bh. kompozitor Toni Toplan. I treći dio „Tajna“ rađen je na muziku afirmirane bh. kompozitorice Svjetlane Bukvić, koja već dugi niz godina živi i radi u Njujorku - istakla je Čečo-Bakrač.
