Jedan od omiljenih pjevača na ovim prostorima Željko Samardžić (66) od decembra je na kratkoj pauzi što se tiče nastupa. Za to vrijeme uživao je u ulozi djeda u kojoj se ostvario po četvrti put. Uživao je maksimalno, ali je uporedo radio i na nekoliko pjesama, među kojima je duet sa Sašom Matićem.
Mostarac s beogradskom adresom decenijama je na sceni, ali i dalje osjeća ogromnu ljubav prema svom poslu zbog kojeg se odrekao mnogih stvari. Ljubav prema poslu ne bi opstala da nije bilo njegove supruge Maje, koja je, kako kaže, čitav život njegov "vjetar u leđa“ .
Samardžić je za „Avaz“ otvoreno govorio o karijeri, svom braku i porodici, izazovima zdravstvenim problemima...
- U studiju "Stari lav" se stalno nešto novo dešava. Kreativne energije nam ne manjka uprkos koroni i prilično teškoj situaciji u ovoj našoj muzičkoj branši. Trenutno radimo na nekoliko novih pjesama. Izvjestan broj njih čeka i vizualizaciju. Trudim se da u svemu što radim nađem neki gušt i zadovoljstvo. Svaka nova pjesma mi je izazov i svojevrsno uzbuđenje. To je moj posao, ali i hobi kojim bi se, vjerovatno, bavio s užitkom čak i da sam odabrao neko drugo zanimanje kao profesiju - rekao je Željko Samardžić za „Avaz“.
Generacije su odrastale uz Vaše pjesme. Imponira li Vam to?
- Ponosan sam na svu tu ljubav kojom sam zapljusnut. Sve sam uvjereniji da moje pjesme ne stare za razliku od mene, a to je pjevačima kao i autorima najveća satisfakcija. Ja sam 1995., kao 40-godišnjak, debitirao i osvojio prvu nagradu za interpretaciju na festivalu u Budvi. To je tada bilo za mnoge, ali i za mene ravno čudu. Ne znam da li postoji još neki primjer građenja karijere u tim godinama. Muzika je tada za mene bila i slamka spasa. Taj "Viski" mi je otvorio vrata jednog novog, obećavajućeg životnog puta kada se baš kao u toj pjesmi "...srušio sav moj svijet...". Poslije su uslijedile mnogo divne pjesme, koje je publika zavoljela i koje su postale svojevrsno ljubavno štivo. Bez velikih pjesama nema ozbiljnih karijera. Znao sam da ih prepoznam i prenesem na način da se ljudima dopadnu i to je moja zasluga. Drago mi je da se još dešavaju tako lijepe pjesme i ja ću ih snimati i izvoditi sve dok budem ispred sebe vidio mladost i ljubav.
Kako Vi komentirate današnju muziku?
- Stilovi se mijenjaju, kao uostalom i svijet oko nas, i ne bi valjalo da je drugačije. Stara sam škola i volim da čujem prije svega dobar tekst pa onda melodiju, harmoniju. Poštujem i neke druge pristupe muzici.
Kao pjevač s dugogodišnjom karijerom susreli ste se s raznim izazovima. Kako je u svemu tome opstao Vaš brak?
- Mislim da je presudna naša želja da budemo zajedno u svemu. Ključ je u povjerenju i razumijevanju, stalno sam putovao, bio odsutan i moja žena je to shvatala. Pregurali smo neke teške životne trenutke zajedno, jedno drugom bili rame za plakanje, istrajali i borili se za našu ljubav, sreću i tako je to sve od onog trenutka kada sam poželio da je moja djeca zovu mama.
Koliko su Vam teško padala ta odsustva, odnosno razdvojenost od porodice?
- Svaki posao ima svoje dobre i manje dobre strane. U jednom periodu sam morao mnogo da radim i stvaram što je podrazumijevalo i česta odsustva od kuće. Nije jednostavno pogotovo kada imate tri maloljetne kćerke. Moja žena je u tim trenucima podnijela veliki teret i bila podrška, ali i utjeha. Nekako smo zajedno ušli u ovo što se zove moja karijera i mnogo mi znači ta energija i ljubav koja dolazi iz porodičnog doma-moj vjetar u leđa. Postoji mudra izreka koja kaže da si bogat tek kad stekneš ono što ne možeš kupiti novcem, a to je porodica.
Vaš posao je jako stresan, zahtijeva mnogo odricanja. Čega ste se Vi sve odrekli?
- Muzika je sama po sebi divna. Rijetkima se osmjehne sreća i pruži prilika da naprave karijeru i šteta je ne iskoristiti. Sve te male "nesavršenosti" se ne mogu porediti sa zadovoljstvom koje mi je muzika podarila. Zaista mislim da je talent koji mi je omogućio da se muzikom bavim na ovaj način i prilično lijepo živim od nje svojevrstan blagoslov.
Jednom prilikom ste govorili o problemima sa štitnom žlijezdom, kako se sada osjećate?
- Kažu da je problem štitne žlijezde postao moderna pošast. Svaki treći čovjek ima manje ili više izražen taj problem. Mada, statistički više obolijevaju žene. Već 10 godina uzimam terapiju u vidu jedne tabletice svako jutro i mogu reći da se osjećam dobro.
Nedavno ste postali djed po četvrti put?
- Prije mjesec dana u našu porodicu je stigla Anđelija, moje četvrto unuče i ja sam najsretniji dedo na svijetu. Šta ima ljepše od toga.
Posjećujete li vaš rodni grad Mostar?
- Svratim relativno često do Mostara, on je moja terapija. Poželim se plavetnila neba, have i sunca. Ivo Andrić je pisao o svjetlosti koja te u Mostaru budi prije zvuka i bez koje smokve "petrovače" ne bi imale takvu slast a ni trešnje koje tamo porane već u aprilu. Kažu da s godinama rodni kraj privlači kao magnet. Baš ovih dana, zajedno sa mojim prijateljem Mišom Marićem, radim na jednoj divnoj pjesmi o njemu, gradu naše mladosti.
