U subotu, 19. februara, obilježava se prva godišnjica smrti Đorđa Balaševića. Kažu Đole je bio poput nekog režisera koji je mogao sve raditi, bio je odličan u svakom žanru. I volio je eksperimentirati.

Njegov rodni grad Novi Sad neće na poseban način obilježavati godišnjicu njegove smrti jer je to želja porodice Balašević.

Vječni klinac

Beba Balašević, kćerka legendarnog kantautora, zamolila je ljude krajem januara preko društvenih mreža da ne obilježavaju godišnjicu smrti njenog oca.

- Obilježavati dan kad je neko tvoj otišao s ovog svijeta nije nešto što se ikad praktikovalo u našoj kući. Ne zbog nedostatka poštovanja, nego upravo suprotno. Tog nekog sjećaš se svaki dan, srećeš ga u bezbroj malih dnevnih događaja, od ulice kojom ste prolazili, pjesama koje ste komentarisali, sportskom događaju, susretu sa zajedničkim likovima... - navela je na svom Facebook profilu.

Smatra da nije potreban taj datum u godini da bi obilježio svoje sjećanje na tog nekog.

- Oni koji su slušali i razumjeli Đoleta, sjetit će se da je on tu neminovnost u svom fazonu zvao „formalnost koju treba da obavim“... Pa sigurno možemo da izaberemo neki drugi datum koji bi daleko adekvatnije išao uz imidž vječitog klinca, koji nas je tolike godine radovao...- dodala je Beba.

Misli da je logičnije, ako želimo da pokažemo svoje poštovanje, zahvalnost, ljubav i sreću što smo voljeli nekog, da to bude dan kad je on stigao na ovaj svijet, a ne otišao s njega.

- Što se mene tiče, ma koliko to grubo zvučalo, oni koji od čitavog tog života i njegovog bezvremenskog djela izaberu da obilježavaju taj datum, nisu ništa ukapirali Đoleta. Ne pitajte me kako znam...- zaključila je Beba.

Niko nije kao Đorđe Balašević bio toliko simbol bivše Jugoslavije. Nakon što je objavljena vijest o njegovoj smrti cijeli region odao mu je počast. Bio je veliki, veći od života. Veliki kao cijela bivša Juga. Kao ona zemlja od Vardara pa do Triglava, za koju neko napisa da je umrla odavno, ali da je na dan kad je otišao Balašević, umrla i simbolično. I neki novi klinci će pamtiti njegove stihove, a cirkus nije i nikada neće moći da napusti zemlju između Vardara i Triglava, ma kako se ona zvala. Đole, tu i dalje računamo na tebe - da sve ne bi otišlo u Honduras.

Posljednja turneja

Nepopravljivi romantik, pjesnik...čovjek uz čije pjesme su odrastale generacije. O tome ko je bio Panonski mornar, neka najbolje kaže njegova biografija koju je napisao na svojoj stranici:

„Prijatelji me uglavnom zovu Đole…Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži…Rođen sam 1953. godine (Bik) u Novom Sadu, u gradu kroz koji protiče Dunav. U Evropi formalno. Išao sam u gimnaziju, ali nisam maturirao. Studirao sam geografiju, ali nisam diplomirao. Sve u svemu nije baš sjajno, ali je ipak korisnije nego da sam u međuvremenu doktorirao marksizam, kao neki moji ambiciozniji vršnjaci. Vojnu obavezu sam regulisao, u cijelosti, nisam osuđivan, ni krivično gonjen, i nisam bio član Saveza komunista.

Nosilac sam najvećih društvenih priznanja, od kojih nemam ni najmanje lične koristi. Profesionalnih uspjeha imao sam, hvala na pitanju, a jedan od tih, na samom domaku historije, je i Posljednja jugoslavenska turneja u maju 1990. Posljednja jugoslavenska, ne moja…“

Balašević je preminuo 19. februara 2021. godine u bolnici u Novom Sadu nakon dijagnosticirane upale pluća, a bio je pozitivan i na koronavirus. Uz brojne neutješne fanove, iza sebe je ostavio suprugu Oliveru i troje djece, sina Aleksu i kćerke Jovanu i Jelenu.

Atelje snova

Neprežaljeni kantautor Đorđe Balašević dobit će muzej u Novom Sadu. Idejni projekt arhitektonskog biroa iz Ljubljane pobijedio je na takmičenju, a predstavljen je u Novom Sadu.

"Atelje snova", kako su ga zvali, uručeno je s devet svjećica na torti, za deveti rođendan Đoletove unuke Simone i ostalim članovima porodice Balašević. Muzej posvećen Balaševiću neće biti klasični muzej ili zgrada, već platforma koja će se stalno mijenjati. Naime, izgledat će kao otvorena poklon kutija, a ono što je zanimljivo je jedanaest soba koje će nositi nazive Balaševićevih pjesama i u kojima će posjetioci čak moći i spavati, jer će muzej raditi 24 sata dnevno.