Nekoliko dana od premijere "Južnog vetra 2: Ubrzanje", ovo ostvarenje pregledalo je više od 200.000 gledalaca u kinima širom regiona.

Od četvrtka i sarajevska publika ima priliku da ga gleda, dok je noć prije bila premijera u Banjoj Luci. Skoro isto kao i film, fanove su oduševili i glavni glumci iz ovog megapopularnog ostvarenja, koje je prije tri godine prvi put predstavljeno javnosti, Miodrag Radonjić i Miloš Biković. 

A do danas "Južni vetar" je izrastao u svojevrsan brend.

Uoči i nakon premijere u Sarajevu nije bilo lako doći do glavnih protagonista. Najviše zbog fanova koji su ih u skoro svakom momentu okupirali.

Ipak, nakon odgledanog filma, razgovor s Miodragom Radonjićem, popularnim Baćom, sam je tekao.

- Ne, vidi, zaista to što sam rekao da volim biti u Sarajevu, nije kurtoazija, to je jedna iskrena emocija koju osjećam. Zato što zaista sam puno dobijao poruka preko društvenih mreža i generalno preko nekih prijatelja, drugara. Imam dosta prijatelja i u BiH i u Sarajevu, tako da sam dobijao poruke koje nose veliku podršku, prije svega za ovaj projekat „Južni vetar“. I zaista je to tako i ono što ja nikada neću zaboraviti i pamtit ću to, ta podrška je bila onda kada niko nije vjerovao na neki način u ovaj film. Kada se film tek pojavio, prvi dio, kada jednostavno je to bio film bez ikakvih očekivanja i jednostavno niko nije ni slutio da li će to biti hit ili ne. 

Publika iz Bosne je zaista taj film odmah prihvatila, prepoznala i navijala za njega od samog starta - iskren je Radonjić.

Šala je vid ljubavi

Reakcijama je i više nego zadovoljan, kaže.

- Prije svega, sama činjenica da je rasprodato 11 sala u kinu, suvišno je pričati da li smo tim rezultatom zadovoljni. Vidjeli ste kada smo došli na prikazivanje koliko je ljudi željelo da nas sačeka, da nam da podršku, to je stvarno za nas velika stvar i veliki vjetar u leđa i znak da nekako radimo nešto što publika prepoznaje kao kvalitet - kazao je Radonjić.

Što se tiče uloge Baće i humora kojim se u "Južnom vetru" "razbacuje", Radonjić kaže kako je to s jedne strane jedna vrsta sredstva kako on kao junak pokušava svom drugaru da da vjetar u leđa i da mu da na neki način podršku.

- On je lik koji nije intelektualac. On ne umije da se izrazi na neki drugi način kako bi mu sugerirao šta treba da oni urade zajedno kako bi ostvarili cilj koji imaju. Ali iz njegovog karaktera, fora, šala je vid ljubavi, vid pomoći. Mislim, siguran sam da to, mnogi bi se, sigurno to mnogi prepoznaju, zato ljudi i gotive tog lika kojeg sam napravio. Zato što znaju, prepoznaju iz života junake odnosno ljude na koji na taj način daju podršku neku. I ne pita šta, kako, nego: "Ma, hajde brate", kaže nešto što je duhovito ili je fora, fazon i bude ti lakše. Osjetiš da te neko razumije - govori nam Radonjić.

Da nema publike, ne bi ništa imalo smisla

Radonjić, ali i Biković, kao i ostali likovi iz ovog ostvarenja itekako su susretljivi kada su fanovi u pitanju. Skoro sa svakim stanu, fotografiraju se i razmijene pokoju lijepu ruječ. I to sve s osmijehom na licu.

- Ne možemo baš svima da priđemo, baš sa svima da se slikamo. To je normalno, prije svega imamo obaveze zbog kojih smo došli ovdje a to je da se poklonimo publici ili prije ili poslije projekcije. Da pozdravimo našu publiku. Trudimo se jednostavno sa svima da imamo neki kontakt, neku interakciju. Ja to zaista doživljavam s jedne strane kao dio posla, s druge strane kao, kako bih rekao, ne samo dio posla, nego sastavni dio ovog našeg poziva. 

Mislim, mi sve ovo radimo zbog publike. Da nema publike, ne bi ništa imalo smisla. Publika je ta koja daje smisao bilo kojem djelu koje se stvara. U bilo kojoj umjetnosti, da li je to likovna, književna, muzička umjetnost, u svakoj toj umjetnosti imate drugu stranu. Mi smo uvijek usmjereni na drugo, mi ne možemo sami sa sobom da stvaramo. Slikar može da naslika sliku. Ako neko tu sliku ne pogleda, ne obrati pažnju na nju, ne zagleda se u nju, nešto ne doživi, ta slika nema smisla - iskren je Baća.

Kako je u razgovoru za "Avaz" nedavno rekao reditelj Miloš Avramović, teško da se može zasmiliti neko drugi, osim Radonjića i Bikovića, u ulogama Baće i Maraša. Ipak, i kroz Radonjićevu karijeru, uloga Baće samo je jedna od mnogo njih.

Čovjek treba pratiti osjećaj

- Meni ne bude krivo što me po Baći poznaju. Za mene to može da bude jedna vrsta odgovornosti dodatne, kao glumcu. Ja, možda vaša publika to ne zna, imam mnogo uloga pored Baće. Neki možda znaju, vjerovatno znaju, ali većina sigurno da ne zna. Što u pozorištu, što na filmovima, što na televiziji. Ja ipak moram biti ponosan što sam sa 31 ili 32 godine napravio ulogu koja je toliko upečatljiva da je na neki način osvojila srca publike u čitavom regionu. I to je za mene kao glumca velika stvar što ne znači da treba tu da stanem. 

I da kažem: "E, ja sam sad napravio nešto" i tu stanem. 

Ne, idemo dalje. Znači moja, ne lična ambicija, jednostavno u mojoj karijeri je potreba da stvaram dalje. Da stvaram nove stvari. Da li će te stvari biti isto popularne ili manje popularne, to nije važno. Važno je da ja dajem sve od sebe, da dajem punog sebe i uvijek će to neko prepoznati. Na kraju krajeva velike karijere glumaca širom svijeta... Vi kada pogledate, ne znam Al Paćina (Al Pacino) naprimjer, vi nabrojite prvo dvije ili tri njegove uloge. I ako taj čovjek ima dijapazon 20 fenomenalnih uloga, ali uvijek se on izdvaja po dvije tri uloge. Ako je Baća jedna od uloga s kojom ću se ja izdvajati i moja karijera, meni je puno srce zbog toga - istakao je Radonjić.

Na kraju je našim čitaocima poručio:

- Mislim da svaki čovjek treba da bude svoj. Da slijedi svoj unutrašnji instinkt i svoj unutrašnji osjećaj bez obzira na okolnosti i bez obzira na okolinu koja može nekada da mu sugerira nešto što on ne osjeća. Mislim da je osjećaj ono što čovjek treba da prati u svom životu.