Glumac holivudske A-liste, producent i pisac, zvijezda Met Dejmon (Matt Damon) igra u novom filmu “Stillwater” (Mirna voda), američkoj kriminalističkoj drami koja u bh. kina stiže 19. avgusta.

Od osvajanja Oskara za koautorstvo “Good Will Huntinga” do glume u takvim hit franšizama kao što su “Ocean’s Eleven” i “Jason Bourne”, Dejmonova karijera koja traje tri decenije učinila ga je jednim od najomiljenijih i najbolje plaćenih zvijezda Holivuda.

Dobre recenzije

On sada usmjerava svoje izuzetne moći transformacije u “Stillwater”, čiji je koautor i reditelj Tom Mekarti (McCarthy), filmaš koji je osvojio Oskara za “Spotlight”.

Dejmon igra Bila Bejkera (Bill Baker), radnika na naftnoj bušotini koji putuje u Marsej da posjeti svoju otuđenu kćerku Alison (Allison), koju igra Ebigejl Breslin (Abigail Breslin), koja je u zatvoru zbog ubistva koje tvrdi da nije počinila. Bejker biva suočen s jezičkim barijerama, kulturološkim razlikama i kompliciranim pravnim sistemom, ali odlučan da sprovede ličnu misiju, a to je da oslobodi svoju kćerku.

“Stillwater” je premijerno prikazan ove godine na Filmskom festival u Kanu, a kritičari su mu dali jako dobre recenzije.

Svjetska zvijezda Met Dejmon o svemu tome govori u ekskluzivnom intervjuu, koji je za “Dnevni avaz” omogućio Una Film, distributer filma studija Universal. Osvrnuo se na ovu izuzetno kompliciranu ulogu, samu radnju ostvarenja “Stillwater”, uporedio lik Bila kao oca sa svojim očinstvom, ali je govorio i o pandemiji koronavirusa i planovima.

“Stillwater” se bavi Amerikancem u inozemstvu. Kakva je Vaša percepcija Amerikanaca u Evropi, posebno u Francuskoj? Da li se na njih često gleda kao na Trampove (Trump) glasače?

- Ne, mislim, svaka zemlja se nosi s porastom nacionalizma. I mislim da se svi mogu povezati s tim. Tako sam se barem ja osjećao. Ali te diskusije su mi uvijek zanimljive. Radim u Evropi od devedesetih. I svakako, kroz Buševe (Busheve) godine, naša vanjska politika bila je velika tema za raspravu i beskrajno zanimljiva diskusija gdje god sam išao po Evropi. Trampa su uvijek dočekivali s više pogleda. I shvatanje da… ljudi me nikada ne bi optužili da sam glasao za tog tipa!

Ne znamo da Vaš lik glasa za Trampa ...

- Kaže: “Nisam glasao”. Nekako, kao da govori “ne” i tada im je laknulo. I onda kaže:”Zato što nisam mogao glasati”. To implicira da bih “očigledno glasao za njega”, što bi on i učinio. Kad sam otišao tamo i družio se s tim momcima… Oklahoma je već jedna od najcrvenijih država... ako ne i najcrvenija država u Uniji, a ako ste u naftnoj industriji, uvijek ćete glasati za republikance i oni se zbog toga ne izvinjavaju. Oni su veoma ponosni ljudi. Kao kad mu kaže: “Zvučiš američki!”, on kaže: “Odlično. Ja to jesam”. Ne razumije zašto bi moglo biti bilo čega pogrdnog u toj izjavi: “Zvučiš vrlo američki sada”.

Bilo bi lako zamisliti radnika iz Oklahome, koji glasa za republikance. Ali Bil je bogobojazan je, dobar je otac ili pokušava biti. On je kompleksan lik…

- On je kompleksan momak, što smo i htjeli. Film ima nevjerovatnu empatiju prema Bilu. I odlazak i druženje s tim momcima... Ne, nismo se slagali u politici, ali zaista sam se osjetio kao da ih dobro razumijem. Bilo mi je super. Omogućili su nam nevjerovatan pristup. Tom i ja smo pričali o tome da ostavimo to iskustvo ljutnje na političare koji su podstakli te podjele, što oni i čine. U ovom poslu imamo toliko sreće da dođemo do takvih mjesta i imamo pogled u živote drugih ljudi dok istražujemo. Uvijek sam imao osjećaj da je ono što nas veže mnogo veće od onoga što nas dijeli. Uvijek. Keni Bejker (Kenny Baker)… nazvali smo Bila Bejkera po Keniju, koji nas je vodio okolo. Potpuno razumijem... ima velike vrijednosti. Radi napornije nego što sam ikada vidio. I želi biti najbolji muž i otac što može biti. Došao sam do onoga što osjećam kao stvarno razumijevanje onoga što ga tjera naprijed i pokušao sam to ubaciti u ovaj lik. Ali kako kažete, on je zaista kompliciran lik, što volim kod njega jer to ne viđate često. U scenarijima ovih dana rijetko vidite nekog zanimljivog lika.

Kako Vam je Bilov izgled pomogao, brada i sve to?

- Da, ono što je sjajno je to što je skoro kao uniforma. Ove traperice koje nose, tako su krute, jer imaju vatrootpornog materijala u sebi, a čizme… Mislim, Keni me je odjenuo. Keren Muler (Karen Muller), naša velika kostimografkinja upravo je imala direktnu vezu s Kenijem, jer je to neka vrsta uniforme koju nose. Ima stvari koje moraju nositi na platformi za bušenje, a fizionomija momka, s kozijom bradicom, sjenama i šeširom... To je u osnovi uniforma. Oprema je teška. Rekli bi: “Hej, čovječe, podigni to”. A onda bi bilo ogromno i pomislili biste: “O, moj Bože!”. Potom oni kažu: “Da, teško je, zar ne”. A rezultat toga, ne, oni nisu superheroji, ali su jaki – jako snažni momci. I to je bio dio pokušaja izgradnje njegove tjelesnosti. Jer je Tom, također, želio privid nasilja ispod površine, razumijete? Nikada to nije tako daleko. Kao kada izgubi živce u advokatskoj kancelariji, baci olovku i pogleda tipa, a vi pomislite: "Oh, ovaj će ga raskomadati”. I vjerujete u to, pa kažete: "Oh, sad vidim njegovu prošlost". Mali dio, ko flashback. Morali smo se osjećati kao da postoji fizička prijetnja. Mislim, svi ti momci imaju ovu tetovažu na kojoj piše FFTP. To znači “F***. Fight. Trip Pipe”. Trip Pipe je ono što rade kada naprave rupu u zemlji. Tripping Pipe pravi rupu. To dosta govori, takav je mentalitet. Kao da su jako, jako, jako žestoki momci. Nekako neustrašivi, jer je taj posao vrlo opasan, iznad svega. Oni su ljudi koji najviše rade. Naprimjer, ako ih zamolite da se negdje nađete, uvijek porane pola sata, naslonjeni na kamion, samo se vraćaju unatrag, nekako svjesnog pogleda. Kad god bismo Tom i ja negdje sreli Kenija... bio je Keni naslonjen na njegov kamion. Ali izuzetno su ponosni na svoj posao. Ne mogu svi raditi taj posao. Skoro niko ne može da se bavi tim poslom.

Udarac u glavu

Jeste li uživali u sekvenci u kojoj Bila obara nekoliko napadača? Prilično podsjeća na sliku koju imate kao, recimo, Džejson Bourn…

- Da... htjeli smo mu pokazati da je dobio jedan udarac, jer želite imati osjećaj da je bio u nekoliko borbi. Ne plaši se ni batina. Zaista mi se svidjelo... Mislio sam da je taj štos, pad na tlo, zaista neuredan. Kad smo ga snimali, sjećam se da sam zahvalio kaskaderu jer nije izgledalo kao pad u filmu. Izgledalo je užasno. Izgledalo je kao da je neko dobio udarac u glavu. Činilo se da je cijela stvar vrlo stvarna.

Kako vidite Bila kao očinsku figuru?

- On nosi svu ovu sramotu, krivicu i tugu... zbog svojih nedostataka kao oca i kao osobe. Jako ga boli i pokušava popraviti štetu koju je napravio. Početni snimak filma je čovjek koji čisti nakon tornada, a to je njegov život, zar ne? To slama srce. On ima taj neodoljiv impuls da pokuša pomoći. I on nema ništa od alata i vještina koje bi mu trebale za to. On čak ni ne zna šta se dešava oko njega. Zaista je izgubljen. Ali on i dalje pokušava. Do kraja filma dobiva ono što je želio na početku. Ali, ipak, do kraja filma, više ne živi u istom svijetu, zbog toga što su mu oči bile otvorene prema svijetu. Gorko - sladak je kraj.

Kako se Vi povezujete s tim s obzirom na to da ste i Vi otac?

- Da, mislim da... Vrlo lako sam se povezao s tim. Zaista je lako izvesti misaoni eksperiment. Zamislite kako bi bilo da sam bio odsutni tata? Probudim se s tim znanjem... Mislim, to je poput očeve noćne more, i koliko bih se trudio popraviti odnos i ako bi se tako nešto dogodilo jednom od moje djece koliko bih se osjećao odgovornim i koliko odgovornim se on sigurno osjeća? Tako da je to bilo vrlo povezano.

Kakvo je bilo Vaše fudbalsko iskustvo sa “Stillwaterom”? Morate pucati na pravoj utakmici na terenu Olympique de Marseille ...

- „Allez OM”! Bilo je tako zabavno. Zanima me kako to izgleda u Americi. Šta će Amerikanci učiniti od te vrste fanatizma.

Fudbal je, ipak, veliki u Sjedinjenim Državama, zar ne?

- Da, to je velika igra za djecu. Ali uvijek sam sumnjao... jer nema međuprostornog oglašavanja...Ne možemo samo stati i prodati vaše stvari! Što je jedinstvena američka stvar. To volimo da radimo! To je penal - zaustavite se na trenutak, i sada od Budweisera! Tako da mislim da je to razlog, ali čini mi se da raste postepeno svake godine. Svako Svjetsko prvenstvo je dobro. Kad možemo pristojno trčati na Svjetskom kupu, to se uvijek čini da jača sport.

Kako je bilo raditi s Ebigejl Breslin?

- Ona je sjajna. Ona je jednostavno super. To je bio težak posao, ona je morala proći cijelo to putovanje u zaista ograničenom vremenu. Zaboravio sam koliko smo dana snimali u Baumetesu, ali mislim da je to bilo 10 dana. To je sve blokirano za manje od dvije sedmice. A te scene su sve tu, tri-četiri stranice scena, svaka od njih. I to je emocionalni tobogan. Ona igra toliko stvari u tim scenama. On očajnički želi izaći. Ona je očajna. Moli svog oca da pismo da advokatu. Misli da je slučaj ponovo otvoren. Te scene su zaista komplicirane i nisam mogao vjerovati... jednostavno je probila kroz njih. Ona je zaista sjajna glumica.

Selimo se u Bruklin

Volite li Vi pozorište?

- Ići ću puno više sada kad se vratim u Njujork. Kad sam u Njujorku, uvijek idem, ali selimo se u Bruklin. Jedva čekam. To je jedna od stvari o kojima sam govorio. Želim vidjeti svaki koncert i svaku predstavu. Tako sam uzbuđen što se vraćam u svijet. Zapravo sam odveo djecu da vide “Hamiltona“ u Australiji. Gledali smo u Njujorku, ali smo otišli opet, samo zato što smo mogli.

To je dok snimate novi “Thor” film?

- Da, to je bila samo epizoda. Ali morali smo ići na neko vrijeme. I morali smo nositi maske u pozorištu, očigledno, u Australiji, iako u to vrijeme nije bilo COVID-a, ali samo iskustvo... To je bila prva predstava koju sam vidio nakon godinu i po ili tako nešto, a samo biti zajedno u grupi bilo je odlično.

Uvijek sam otvoren…

Iako niste napisali ovaj scenarij, osjećate li se ikada kao da biste intervenirali u svoje scenarije? Da li se to ikada dogodilo?

- Ne, dešava se. Mislim, dijalog se može malo promijeniti, iz mnogo razloga. Ponekad na lokaciji na kojoj se nalazite dijalog nema smisla. Zato morate promijeniti male stvari. Kad je to jedan od mojih scenarija, uvijek govorim glumcima da želim taj doprinos od njih, jer često, ono što se dešava i šta će se dogoditi sa mnom i s drugim ljudima, kažu: “Ne osjećam se kao da treba ovo reći ovdje”. A ako glumac to ne može osjetiti, to neće izaći na vidjelo. Nešto nije u redu s izjavom. Pa kažete: “Imate li osjećaj da biste trebali nešto reći?”. Da, trebao bih nešto reći. Hajde da vidimo šta ćeš reći. Tako pišemo Ben Aflek (Affleck) i ja ili kad sam pisao s Džonom Krasinskim (John Krasinski) ili Kejsi (Affleck). Mi to pišemo glumeći. I osjećajući to. Tako da sam uvijek otvoren...

Užasno govorim francuski

Kako govorite francuski jezik?

- Užasno. Žao mi je što to moram reći jer sam u malom otočnom mjehuriću govornika engleskog jezika. Kad ste u proizvodnji, palite novac, doslovno. Tako da nemaju vremena za vas da radite bilo šta osim posla.

Liberalna glumica

Koliko je bilo lako izgraditi vezu između Vas, Kamile Korin (Camill Cottin) i Lilu Siuvaud (Lilou Siauvaud), koje čine zamjensku porodicu koju Bil nalazi?

- Želite da se svako od njih, pojedinačno, osjeća stvarnim i da taj odnos bude stvaran. I zaista sam zadovoljan kako je ispalo. Zato što su to tako različiti ljudi i ja sam osjećao da su zaista oboje utemeljeni u stvarnosti. Vjerovao sam ovoj liberalnoj glumici u kazališnoj zajednici u Marseljeu, a to je samo do Kamil. Zaista je bilo divno raditi s njom.