Olivera Balašević se u razgovoru za "Kurir" televiziju prisjetila detalja iz života sa svojim pokojnim suprugom Đorđem Balaševićem. Ispričala je kako joj je suprug bio velika podrška, naročito kada je počela pisati knjige.

- Sjećam se svih trenutaka. Razmjenjujemo ideje, stavove, emocije, strasti već 40 godina i to ne dolazi tako "sad mi je to kliknulo". Kada bi mi nešto značilo, djeci bih ispričala priču iz svog odrastanja. Oni bi rekli:

"To je kao da gledam film, zašto ti to ne zapišeš?"

A on bi rekao:

-Moraš biti jako strpljiva, ti si nestrpljiva, pomoći ću ti, ali moraš biti strpljiva." Ruka koja me 40 godina držala na ramenu nije me zastrašivala. Uvijek me je podržavao, njegova ruka je i dalje tu. Teret koji sam nosila, a koji je ovakav i onakav, dodjeljuje se ljudima koji lete previsoko, ispričala je Olivera, koja se sjeća samo lijepih trenutaka s Đorđem.

Prisjetila se i dana kada je Đorđe jednom prilikom zamolio da s njim na pozornici zapleše uz njegovu pjesmu "Stari laloški vals".

- Hajde, ti i ja, ti znaš koreografiju. Ulovio me na izazov. Mislila sam da će zaboraviti, kad budu ovacije, publika. Do jednog trenutka kad je krenuo instrumental, on silazi, pruža ruku, sad nema nazad. Pružila sam ruku i zakoračila, i dva-tri koraka, stavila sam ruku na njegovo rame, on je to fino odradio, okrenuo me i spustio prema sjedalu da siđem s pozornice. Kad me okrenuo toj publici, silazeći sam promašila stepenicu. Završilo se to:. "Što piše na ulaznici, imaš li neke primjedbe?" pitao je. "Nikad više ti neću reći", rekla sam. To je bio trenutak otkrivanja njegove pozicije i s čim se on to ne samo igra već i bori. Što je njegov talent i kapacitet", ispričala je emotivna Olivera, koja se tri mjeseca nakon suprugove smrti počela pojavljivati na javnim događajima.

Podsjetimo, Đorđe Balašević preminuo je u februaruu 68. godini. Imao je koronavirus i bio je u lošem stanju.