Jedna od najpoznatijih pjesma Đorđa Balaševića koji je danas preminuo, malo je poznato, posvećena je jednom fudbaleru. Poznati hit umjetnika koji obilježio cijelu jednu eru na ovim prostorima se zove "Drago mi je zbog mog starog''.

Ona je posvećena Slobodanu Pavkoviću Bobetu, nekadašnjem fudbaleru, a današnjem treneru. Njih dvojica su zajedno nastupali u grupi ''Rani mraz'', dok se Pavković nije oodlučio za karijeru u fudbalu. Talentovani Pavković je od sedme godine svirao harmoniku, od 13. i gitaru, a svoju prvu plaću u Vojvodini potrošio je na najljepši instrument u Novom Sadu.

Slobodan Pavković je nakon četiri godine igranja za Vojvodinu prešao u Partizan, gdje je bio pet godina. Nakon toga je jednu sezonu igrao za Galeniku, a kao internacionalac je nastupao u Švedskoj. Đorđe Balašević, iako mu je to bila velika želja, nije postao fudbaler.

Tekst pjesme:

Drago mi je zbog mog starog,

Što sam bez škole,

Krenuo od dole i post'o car.

Dobro se sećam,

Posle zvuka poslednjeg zvona,

Trk od škole do stadiona.

Bio sam sretan.

Tačno pamtim dan, trening prvi,

I: "Mali ima fudbal u krvi".

I onda: "Trči", i onda: "Lezi",

Nekad po kši, nekad po žezi.

To su bili teški dani,

Al' sve je prošlo,

Vreme je došlo da vladam ja.

Moj stari veruje, možda preteruje,

Kad kaže da sam bolji od svih.

Drago mi je zbog mog starog,

Sto sam od trnja,

Stig'o do zvezda za tili čas.

Kad pružim dobar meč,

On vodi glavnu reč;

I pita: "Dal je selektor slep?"

Drago mi je zbog mog starog,

On sada ima moć,

Da pred svima podigne glas.

U ime sporta,

Ja sam glavi rekao zbogom,

Pa sam slavu stekao nogom.

Takva smo sorta,

Brdo love kvari nas lako;

I onda đonom…