Otkako je premijerno izvedena u martu, predstava „Sjećaš li se Doli Bel“, u režiji Kokana Mladenovića, osvojila je publiku u cijelom regionu.

Zvučan naziv

Njen festivalski život je zavidan i obilježen je nagradama. Tako je bilo i na „Danima Jurislava Korenića“ u Kamernom teatru 55, pozorišnoj kući u kojoj je ostvarenje i nastalo, gdje je „Sjećaš li se Doli Bel“ pomela konkurenciju i osvojila brojna priznanja, među kojima je i „Avazov zmaj“, koji dodjeljuje najtiražniji bh. list „Dnevni avaz“.

Doli Bel tumači Elma Juković, koja je ovom rolom zasjala na bh. glumačkom nebu.

- Ovo je ansambl predstava gdje su svi glavni glumci. Sve nagrade dijelimo. Lijepo je da se to vrednuje i istakne da je to historijska predstava koja će ostati tako i zapamćena. Nadam se da ćemo doživjeti 300. igranje. Do sada imamo 40 nagrada, koje su lijepe, ali je ipak najljepše ono kada stanemo na daske i kada se desi sudar s publikom i njene reakcije – govori nam Juković.

Dodaje da je svako igranje kao prvo i da je svako raduje te da zbog toga predstava zaista i živi.

- Doli Bel će me obilježiti, naravno. Sam taj naziv Doli Bel je zvučan. Ulogu sam gradila po sebi i drugačije od onoga što se možda očekivalo na prvu. Pričala sam sa stručnim žirijem sada, na „Danima Jurislava Korenića“, govorili smo kako te uloge, i moja, između ostalih, rastu, razvijaju se i žive – ponosna je Elma.

Konstantna linija

Gluma je, ističe, njen poziv, koji radi iz ljubavi.

- Kod nas je takva situacija da nije baš plodno tlo, posebno što se tiče budžeta u kulturi. Ali, opet se treba izboriti. Svako ko dobije šansu treba je iskoristiti maksimalno. Nisam mogla očekivati da će biti ovako veliki i pozitivan feedback. Zapravo umjetnost, onakva kakva jeste, i ona najbolja, uvijek je konstantna. Rijetko koji glumac može previše napredovati ili nazadovati. Ako je to konstantna linija, onda će u svakoj ulozi biti tu negdje gdje je bio i u prvoj. Naravno, to se odnosi na nas mlade, koji se još brusimo do dijamanta – kazala je Juković.

Kaže da je od početka bila zbunjena i sretna, ali da su se stvari posložile.

- Gluma je luksuzan sport i stvari se moraju posložiti i u privatnom životu. Ima tu dosta odricanja, nije to samo da se ode i odigra. Mora se cijeli dan tome prilagoditi, organizirati. S godinama to prijeđe u rutinu i bude lakše. Treba još utakmica u nogama da mogu posložiti i druge, privatne stvari pored posla. Ja sam još tu na početku – zaključuje Juković.

Ponosni roditelji

- Roditelji su jako sretni i ponosni. Mislim, roditelji kao roditelji. Toliko me podržavaju od samog početka, mog upisa na Akademiju, ispita, diplomske predstave i svih poslije... Vidim da sve to prate, šeruju na društvenim mrežama... Tu su kao najveća zaleđina i podrška koju imam – ističe Juković.

Reditelj je znao šta hoće.  I ranije sam radila s Kokanom, a mislim da ćemo i u budućnosti sarađivati. Volim kada se tako desi, to je isto kao dobra ekipa u  reprezentaciji, biraš ljude s kojima radiš.