Mladi srbijanski glumac Đorđe Živadinović Grgur (29) publici u regionu poznat po liku Pece u krimi seriji „Ubice mog oca" nedavno je boravio u Sarajevu zbog predstave „Da li bi htela da se još ponekad nađemo". Tim povodom razgovarali smo s njim o projektima na kojim radi te preprekama na koje nailaze mlade osobe, pa i glumci.

Deset silovanja

U predstavi „Da li bi htela da se još ponekad nađemo" igra čovjeka optuženog za više od deset silovanja, a osuđenog za pet koji je još uvijek u zatvoru. Kazao nam je da je uvijek izazov glumiti zločinca, a pogotovo kad u procesu učestvuje i jedna od njegovih žrtava.

- Mislim da sam pronašao način da donosem procesu i predstavi ono što je potrebno, ali i da sebe zaštitim od negativnih emocija koje su bile prisutne sve vrijeme tokom promišljanja jedne takve ličnosti. Do kraja predstave, a valjda i u životu, pokušavamo da razumijemo svakog čovjeka i ne etiketiramo a priori takvog zločinca kao monstruma jer ne poznajemo strukturu njegove ličnosti i okolnosti u kojima je formirana. Ipak, mislim da nema sumnje da je sistem u cjelosti, a u ovom partikularnom slučaju pravni sistem, baza iz koje proističu veliki problemi za postizanjem pravde - rekao je Grgur.

Poistovjećujete li se s junacima koje igrate? Priželjkujete li da igrate nekog posebnog lika?

- Kad dobijem zadatak pristupam mu otvoreno, sa željom da što bolje razumijem suštinski problem, jer svaki čovjek ima nekakav problem, zbog kojeg se njime bavimo u pozorištu. Neki su mi bliži i samim tim mi je lakše da se poistovjetim s likom mada nekad poistovjećivanje može biti opasno, uvijek treba da postoji neka doza kontrole. To je i jedna od najljepših stvari glume - mogu da mijenjam kožu po želji i potrebi, a da to ne bude bolno kao kod Almodovara. A što se tiče likova koje bih htio da igram - ima ih previše, zaista. Ako bih pod prisilom morao da izaberem, vjerovatno bi to prvo bio knez Miškin.

U seriji "Ubice mog oca" tumačili ste Pecu, koji je osim što je homoseksualac i zastrašen okolnostima u kojima se našao. Kako ste doživjeli njegov lik?

- Kao mladića koji upravo zbog svih okolnosti nije siguran šta je pravilno uraditi, kao osjetljivog i dobrog mladića koji je žrtva manipulacije i igrica koje ga nimalo ne zanimaju. I, na kraju, ipak kao mladića koji će postupiti pravedno makar na uštrb sopstvene porodice, koja mu ionako nije pružila dovoljno onoga što je čovjeku najpotrebnije - nematerijalne ljubavi.

Okušali ste se i na pozorišnim daskama i ispred TV kamera, koje su razlike, šta Vas više privlači?

- Razlike su minimalne, gluma je gluma, sve je pitanje formata i žanra, volumena, ekspresije, reditelja s kojim radiš. Bar to meni moje skromno iskustvo govori. Na sceni iznova i iznova neposredno komunicirate, pa čak i osjećate zadovoljenje onog egzibicionističkog što svaki glumac posjeduje. A film, s druge strane sve to još i trajno zabilježi.

Mladi brucoši

Trenutno radite na mnogim predstavama, snimate seriju „Crveni mesec", jesu li u planu i neki novi projekti?

- Počinjem i snimanje serije „Preživeti Beograd" - o mladim brucošima iz cijele zemlje koji dolaze na studije i pokušavaju da se uspostave u novim identitetima. Trude se da se snađu u novim odnosima i okolnostima, ali pokušavaju i da ostanu svoji i ne zapuste živote koje su do tada živjeli.

Koliko je teško mladom glumcu da se istakne u svijetu glume?

- Teško je, naravno, ali teško je i mladom politologu, pedagogu, pravniku... Treba biti strpljiv, vrijedan i posvećen svom poslu i zadatku koji prihvatiš. Tog trena za mene to postaje najveća uloga. Ja i nemam za cilj da se nužno istaknem u svijetu glume. Bavim se time zbog sebe, jer u tome uživam, i kada mi je teško, mogu i biram da nastavim, jer mi je ta težina najpodnošljivija, ponekad i prijatna, korisna. Ne bih rado podnosio težinu rada nekog drugog posla.

Patika iz hostela

- Uprkos strašnoj istoriji i svemu ružnom što se dešavalo, Sarajevo je sačuvalo neki jedinstven, otvoren duh. Kad god smo igrali predstave bili smo predivno dočekani od strane organizatora i publike. Nadam se i želim da mi svaki dolazak u Sarajevo bude prijatan kao posljednji, uz naravno izostanak krađe patika iz hostela - s osmijehom je ispričao glumac.

Značajni dani

Publika željno očekuje nove epizode serije „Ubice mog oca", jeste li upućeni u neke detalje? Kako je bilo raditi u takvom okruženju, vrhunskih glumaca?

- Sa svima mi je bilo zanimljivo, najviše sam radio s Vukom Kostićem i to je bio zaista lijep, kolegijalan rad. Mog odvratnog oca u seriji igrao je predivni Peđa Bjelac s kojim sam se nalazio i van snimanja da bismo radili dodatno na tom odnosu što je, mislim, dalo vidljive rezultate. Takođe, prvi i, nažalost jedini put, radio sam s Nebojšom Glogovcem. To su bili zaista lijepi, prijatni i značajni dani. O novoj sezoni ne znam još uvijek ništa, pa čak ni to da li će se Peca pojaviti tu kako bi zatvorio svoju priču. Ja bih to volio...