Devedesete godine prošlog stoljeća bile su prijelomne za grupu „Bolero“. Planirani treći album trebao je bend katapultirati u zvijezde. Ali, umjesto toga, počeo je rat i „Bolero“ prestaje s radom. 

Odustajao i vraćao se

Nakon pauze, vraćali su se na scenu s pokojim singlom, ali su članovi nedavno odlučili preuzeti stvari u svoje ruke i još jednom probati. Bit će dio i novog sarajevskog muzičkog festivala „Live Stage“ koji će biti održan krajem jula te će predstaviti publici jednu od novih numera. 

Osnivač „Bolera“ Miroslav Mišo Bartulica za „Dnevni avaz“ govorio je o povratku na scenu, ali i o tim presudnim godinama za grupu te nam je otkrio šta se krije iza pjesme „Jelena“, za koju postoji mišljenje da je posvećena majci nekog od članova grupe. 

- Povratak „Bolera“ važan je moment jer nakon toliko vremena dolazimo s nečim novim. Pripremili smo i kompilaciju pjesama. Nije svejedno ni što ćemo nastupiti na tom platou Skenderije, gdje se zaista dešavalo nešto nevjerovatno. Prije i moje generacije tu su se već događale emotivne stvari. Tada je krenula ta sarajevska scena. Nešto što smo mi doživljavali na levelu svetosti, vanzemaljskom osjećaju – govori nam Bartulica.

Od muzike je odustajao više puta i stalno joj se vraćao.

- Možda sam previše bio zatvoren u svoj mikrosvijet, iz kojeg sam se trebao izvući i osloboditi – kaže Bartulica.

Dodaje da su razlog tome događaji od početka devedesetih godina.

- Sarajevo je imalo tako veliku energiju da kada se sve to desilo, ljudi su otišli. Grad je izgubio energiju. A Sarajevo je grad idealan za raj. Mjesto u kojem se treba sve to vratiti na svoje – kazao je osnivač „Bolera“.

Na pitanje zašto nije objavljen „Bolerov“ treći album, Bartulica kaže:

- Čekali smo da ne zeznemo stvar, nešto se dešavalo okolo što nije štimalo baš najbolje. Ali ništa nije išlo nabolje, već nagore. To je moment koji je preemotivan, ali negativno. Mislim na ono stanje ljudi kada su shvatili da se nešto dešava i da se moraš razići sam sa sobom. Tom momentu niko nije bio dorastao.

Iznajmljena soba

Omiljena pjesma benda mu je „Koščate ruke“. A na našu konstataciju da je „Jelena“ jedna od najemotivnijih pjesama, Bartulica dodaje:

- Ona je posvećena djeci bez roditelja. Za sve one koji svojim rođenjem nisu osjetili majčinstvo. Djeca koja nisu upoznala svoje roditelje. Bio sam mlad, ali sam imao priliku susresti takve ljude, razmišljao sam o tome i napisao sam tu pjesmu. Živio sam na Mjedenici, ali ne u domu, već u iznajmljenoj sobi. U „Jeleni“ ima stih „Sa Mjedenice niz stepenice“.

Za sebe kaže da je oduvijek bio autista.

- Emotivna sam osoba, prepoznajem neke stvari. Prema doktorskoj analizi, trebao bih biti bolestan. Sa 16 godina bio sam svjestan nekih stvari, bio sam povučen u sebe i imao sam svoje misli koje su mi kasnije proizvele ovu veliku količinu emotivnosti i pjesme. Biti autista znači da si se izvukao iz stvarnosti, a ja ni danas nisam prestao. Ne zadovoljava me da se eksponiram. Najviše se ispoljavam preko muzike – kaže emotivno Bartulica.

Dobronamjernost i emotivnost

- Za mene je kompliment kada mi kažu da sam emotivan. To je nešto što je nestalo. Ma, dobronamjernost je nestala kao najvrednija ljudska osobina. Ljudi trče za internetom, novcem... Dobronamjernost i emotivnost nosimo u sebi, samo nam treba pokretač da to i krene – kazao je Bartulica.

Treba nam pomoć s druge planete 

- Vjerovao sam u mlade generacije, jer mi stariji smo krivi za rat, nismo učinili dovoljno da se to ne desi. Očekivao sam od novih generacija da budu pozitivnije, drugačije... Da će nam pokazati put kako da živimo, spojimo sve ono što je svjetovno i vjerski, poštujemo jedni druge. Neko nam, možda, treba pomoći sa strane. Mislim s druge planete, iz drugog univerzuma. Mi kao ljudi očigledno nismo sposobni za to – smatra Bartulica.