Porodica ovo moje priznanje smatra brukom i sramotom. Eto, ja im se još jednom izvinjavam što sam ih "obrukao", kazao je u ekskluzivnom razgovoru za Avaz.ba crnogorski pjevač Bojan Tomović nakon što je potresao region emotivnom ispoviješću u kojoj je otkrio da boluje od bipolarnog poremećaja.

U razgovoru za Avaz.ba otkrio je kako je reagirao kada su mu uspostavili dijagnozu, kako je okolina utjecala na njega i smatra li je li hrabrost ili ludost što je o svemu progovorio javno.

- Moj stav je da se bolest može svakome desiti, to nije nikakva sramota i o tome treba javno govoriti. Treba se boriti protiv stigme, predrasuda i diskriminacije oboljelih. Mada je kod nas na Balkanu to tabu-tema, to je "sramota", to se krije, jer, zaboga, šta će komšiluk reći. Ja konkretno potječem iz konzervativne crnogorske porodice. 

Hrabrost ili ludost

Ne znam je li hrabrost ili ludost to što sam javno priznao da bolujem od bipolarnog poremećaja. Ja sam to uradio iz duše i srca, onako iskreno i iz želje da olakšam bar malo i sebi i drugima, u smislu javne podrške oboljelima, da znaju da nisu sami i u cilju destigmatizacije – kazao je Tomović za naš portal.

Rekao je da ne brine zbog karijere, jer ima dosta starih pjesama poput "Na distanci", "Nisam te zaboravio", "S prijateljima na sto", "Motorola", koje su i sada nakon 15 godina aktuelne.

- Imam dovoljno nastupa, taman koliko treba i koliko mogu odraditi zbog svog trenutnog zdravstvenog stanja. A ako nekom smeta što sam se razbolio i javno to priznao, takvi ograničeni likovi i ne trebaju me zvati da im pjevam, nek zovu da im pjevaju oni "normalni", jer od njih normalnih mi "nenormalni" ne možemo doći na red – rekao nam je ovaj 36–godišnjak.

On se požalio da neki mediji nisu korektno prenijeli ispovijest, a naročito su ga pogodili naslovi poput "Nema mu spasa".

- Zamislite samo kako su se osjećali ljudi koji boluju od bolesti slične mojoj i članovi njihovih porodica kada u naslovu piše "Nema mu spasa". Ili komentari tipa "Umri od bipolara" i slično... Ružno i tužno, zaista, grehota i sramota... Srećom, ipak je većina medija ljudski i korektno objavila moje saopćenje za javnost i hvala im na tome, i u moje i u ime svih ljudi koji pate od mentalnih problema – rekao je on.

Za ljude koji boluju od bipolarne bolesti kaže da su isti kao i svi drugi.

- Mi smo kao i svi ljudi, sa svim vrlinama i manama, možda smo samo preosjetljivi na stresove, možda smo samo emotivniji, zato prije i stradamo. Većina nas je poput rolerkostera, čas gore, čas dolje, ali velika većina nas nije ni luda, ni agresivna, samo smo ili duboko depresivni ili previše euforični. Možda nekada ne možemo kontrolirati neke svoje postupke, ali to nije naš izbor, niti nevaspitanje, niti razmaženost, to je takva bolest, s kojom se, uz terapiju, živi kao naprimjer s dijabetesom.

Ili kad čujem "depresija je bolest dokonih ljudi", "uzmi lopatu u ruke, pa nećeš imati vremena biti bipolaran". Iskreno, žalim takve ljude, jer su jako glupi. Shvatite, depresija, posebno bipolarna, nije izbor, već ozbiljan zdravstveni problem sa velikim brojem samoubistava i terapija je obavezna. Oni koji je piju nikako ne smiju prekidati na svoju ruku, čak ni kad su u plus fazi, kada im se čini da im je bolje, kao sto sam ja to radio, pa mi se stanje naglo pogoršalo. Neka im ja budem primjer kako ne treba – iskreno nam je rekao.

Česta samoubistva

Bipolarni poremećaj mu je dijagnosticiran kada je imao 30 godina, znači prije 7 godina. Kako nam je kazao, u početku nije ni znao sta je bipolar.

- Međutim kada su mi objasnili da je to hronična, doživotna psihička bolest u kojoj se konstantno smjenjuju duboka, najteža depresija i pretjerana, ničim izazvana euforija, nisam želio prihvatiti dijagnozu pa sam potražio mišljenje više psihijatara. Međutim, kada mi je njih skoro 10 potvrdilo da je ipak u pitanju bipolarni poremećaj, morao sam prihvatiti činjenicu da živim s tim, da započnem liječenje jer je terapija obavezna, posebno kada je u pitanju depresivna, minus faza, i ukoliko se terapija redovno ne pije, nažalost, oboljeli se često odluče na samoubistvo. 

Toliko je teško da vam se prosto to nekada čini kao jedini izlaz kao spas, i ako naravno nije tako, i zato ponavljam terapija obavezna. Piju se psihostabilizatori, antidepresivi, sedativi. Naravno svaki lijek ima i nuspojave, budete pospani, umrtvljeni, neki antidepresivi goje pa sam se ja ugojio više od 20 kilograma, pa onda nakon toga ubrzo smršavio 25 – istakao je on.

Zbog bipolara ne spava noćima ili, ako zaspi, budi se u 3, 4 ujutru i tako mjesecima.

- Kada sam u plus fazi, čini mi se da mogu i smijem bukvalno sve. Stalno sam u nekoj akciji, na putu, snimim album i više od 20 spotova za nekoliko mjeseci, trošim previše novca na stvari koje mi zapravo ne trebaju, kreativan sam, euforičan, pišem pjesme svakodnevno, stihovi i muzika samo izlaze iz mene, libido je na maksimumu, svađam se sa, i sa i bez razloga, mnogim utjecajnim ljudima iz medija, zato sam u mnogim medijima zabranjen, ali se zbog toga ne kajem, opet bih uradio isto. E onda slijedi minus, teška depresivna faza... 

Odjednom, ništa više nema smisla, sve što sam započeo ne mogu nastaviti jer ne mogu bukvalno ustati iz kreveta, jedino što želim tada je da sebi prekratim muke. Priznajem, pomišljao sam skoro svakodnevno na samoubistvo, posebno nakon smrti moga oca, koji je umro od raka u 57. godini, za samo nekoliko mjeseci. Nakon toga stanje mi se dodatno pogoršalo, čak sam se i samopovređivao, morao sam potpisati antisuicidalni ugovor jer je rizik od samoubistva bio veliki – rekao je Tomović.

Odustao od promocije pjesme s Hankom Paldum

Tomović nam je otkrio i da je imao velikih problema s alkoholom, ali to je, srećom, iza njega.

- Moje stanje sam zapravo najbolje opisao u pjesmi "Teško je teško", koju sam snimio u duetu sa Milićem Vukašinovićem 2015. nakon što su baš obojicu diskvalificirali iz rijalitija "Farma". A što se tiče muzike, ja sam prošlog ljeta snimio tri, četiri nove pjesme "Halo, halo", "Kockice" i "Pazi sta želiš". Međutim, bolest me spriječila u promociji, tako da ih nisam nigdje promovirao, osim na YouTubeu. Nešto mi se već godinama ne da vratiti na scenu kao nekada, sjećam se, početkom 2015. Hanka Paldum i ja smo snimili duetsku pjesmu "Jedan je dom". Pjesmu sa prelijepom porukom, ali sam odustao od promocije te pjesme jer sam tada saznao da mi se otac razbolio od raka i onda kreće agonija. Ali imam desetak napisanih pjesama. Inače, skoro sve svoje pjesme sam pišem pa kad mi bude bolje, planiram se vratiti muzici, jer muzika je bila i ostala moja najveća ljubav i najbolji antidepresiv – kazao je Tomović.