Penzija je za barda regionalnog glumišta Vojislava Voju Brajovića (69) samo riječ. On sedmu deceniju života uglavnom provodi ispred kamere ili na pozorišnim daskama.

Dok snima petu sezonu popularne serije „Sinđelići“, aktuelno je izvođenje njegove autorske predstave „Voz“, a i dalje je na poziciji predsjednika Udruženja dramskih umjetnika Srbije.

Iza njega su stotine, pa i hiljade izvođenja kultnih pozorišnih predstava, slava koju je stekao u antologijskim projektima, kao što su „Otpisani“, „Povratak otpisanih“, „Bure baruta“...

 Promjenjiva vremena

Naš poziv slavnog glumca zatekao je na setu „Sinđelića“, a, kako nam je kazao, vremena se mijenjaju, pa i on u posljednje vrijeme bježi od javnosti i vrlo rijetko se pojavljuje u medijima. Ipak, uspjeli smo dogovoriti intervju, koji nije predugo trajao, ali, svakako, mnogo toga je Brajović kazao.

I dalje traga za smislom svog postojanja, u malim stvarima pronalazi duševni mir, dok mu je posao na neki način bijeg od stvarnosti.  Iako se na prvu čini da je Voji u životu sve išlo po redu, u razgovoru za „Dnevni avaz“ otkriva da se cijeli život borio protiv toga da ne doživi neku sramotu. Danas je ponosan na djecu - Vukotu, Iskru i Relju, a sa suprugom Milicom Mihailović živi miran porodični život.

- Evo snimamo petu sezonu „Sinđelića“. Inače, ne pratim prikazivanje i koja je sezona aktuelna na TV-u. Nekako nemam tu naviku da sebe gledam. Nije na meni da pratim, nego moje je da radim i stvaram dobre uloge, a neko drugi treba da to gleda i ocijeni – govori nam Brajović na početku razgovora.

 Kažete snimate petu sezonu. Znači li to da je u pitanju kvalitetan projekt?

- Nadam se da je tako. To je priča za sve generacije, nekako porodična tema koju može da prati baka sa unukom. A mislim i da je to cilj autorske ekipe, ali i nas glumaca. Trudimo se da iz sezone u sezonu budemo bolji.

 Sudbonosne stvari

 U posljednje vrijeme rijetki su projekti koji u sebi nemaju bar malu dozu humora. Da li je to danas na neki način neophodno?

- Da. Važno je da bude nešto duhovito, što ne mora da znači  da je komično. Ako je duhovito, onda je bliže realnosti i lakše se neki problemi pobiju. Ustvari humor nam pomaže da lakše popijemo gorku pilulu života. Dakle važno je da uvijek ima onaj sladunjavi preljev preko svakodnevice.

Šta nam je još potrebno u svakodnevnom životu?

- Znate šta potreban nam je normalan život, ili, kako pojedinci kažu, suživot. Onda iz tog normalnog života, lakše je neke sudbonosne stvari liječiti. Duhovitost je olakšavajuća činjenica koja blaži naše živote i surovu svakodnevicu. Znate, Anton Pavlovič Čehov je bio ljut zbog toga kako se njegove drame prikazuju i glume, pa ih je onda on oslovio kao komedije, iako su bile daleko od toga.

 Na koji način Vi pronalazite mir?

- Čovjek u određenim trenucima izvlači nešto iz sebe što i ne zna da ima. Ako je neko darovit, to znači da mu je dat taj dar, a njegova je obaveza i dužnost da to pretvori u talenat kako bi to što sadrži nekom drugom podario.

Životna želja

 Šta Vas je vodilo kroz karijeru koja traje više od 50 godina?

- To je uglavnom bila obaveza, da se slučajno neko, ili nešto ko je u mene vjerovao i nadao ne razočara, i da pred njim ne ispadnem smotan. Uglavnom  mjera mi je uvijek bilo to da li se u određenom trenutku brukam. U životu me vodila želja i potreba da mogu, ne samo reći, nego prije svega osjećati, da se nisam osramotio. Bilo mi je najvažnije da ne radim nešto što mi nije dostojno i na osnovu čega bi se mogao obrukati.

Pratite li proteste u Beogradu, i da li ste dio te priče?

- Moram da vam kažem  da u posljednje vrijeme inače ne dajem intervjue i ne pojavljujem se u medijima, ali eto vi ste me nekako uspjeli uhvatiti. A protesti u Beogradu, i situacija koja vlada u Srbiji jedan je od ključnih razloga mog izbjegavanja medija. Ne želim nikome navlačiti  poziciju za ili protiv. Inače sam predsjednik Udruženja dramskih umjetnika Srbije, i mislim da je to odgovorna stvar koja mi ne dozvoljava da se petljam i izjašnjavam.

Porodični problemi

-  Priča o „Sinđelićima“ je dosta  prepoznatljiva u našem društvu. Jer tematizira sve porodične probleme - od djece  preko adoloscenata, srednjih  godina, i tako – govori glumac.

 Šta nam je obaveza

- Pretvaranje dara u talenat  je obavezujuće. Zapravo, ljude koji imaju dar obavezuje svijest o tome da to nekom moraju darovati – smatra Brajović.

 Rekao je...

- Smijeh je dobar, volim kad se ljudi smiju... Smijite se koliko hoćete, ali ja sam nedavno počeo. Termin davno koristim samo za vrijeme kada nismo bili rođeni

-  Nastojim da sačuvam druge od sebe, kao i zdrav razum onih ljudi koji bi se zbog nekog mog stava, izrečene misli osjetili obaveznim da me oblate

- Ja sam objektivni pesimista. Nemam taj odbrambeni mehanizam da vjerujem kako će biti bolje. Gledam uvijek s neke druge, tamnije strane, pa se veselim kad se to ne ostvari

-  Kao mali, bio sam bolešljiv i onda me je otac vodio sa sobom tamo gdje je on provodio svoje slobodno vrijeme. Sjedim pored njega, on igra preferans. Shvatio sam još tada koliko je za svaki život bitno druženje