Vijest da se snimaju nove epizode sada već kultne serije “Lud, zbunjen, normalan” obradovala je brojne ljubitelje ovog sitkoma, a za tu radost svakako je zaslužan sjajni dvojac Elmir Jukić i Feđa Isović.

Jukić je reditelj čiji potpis stoji na novom TV hitu “Konak kod Hilmije”. Popularna je i serija “Ne diraj mi mamu”, a o neprikosnovenoj “Žabi” nagrade i jubileji dovoljno govore. Krajem prošle godine, predstava je u Kamernom teatru 55 u Sarajevu imala 250. izvođenje i tako proslavila 10. rođendan, dok je film istog naziva osvojio brojne nagrade na festivalima.

 Stalni rad

Koliko mu znači uspjeh “Žabe”, šta se dešava s LZN-om, koja su njegova očekivanja kad je bh. društvo u pitanju, govorio je Jukić u intervjuu za “Dnevni avaz”.

- Kad je upriličeno 250. izvođenje “Žabe”, osjećao sam se ponosno, ukratko. To je ona vrsta uspjeha o kojem sanjate, ali koji ne možete planirati. Taj uspjeh osjećam kao timsku pobjedu nas šestorice, Dubravka Mihanovića, Emira Hadžihafizbegovića, Aleksandra Seksana, Mirsada Tuke, Moamera Kasumovića i mene – govori nam Jukić.

 Jeste li mogli zamisliti da će “Žaba” postati jedan od najznačajnijih pozorišnih projekata u regiji?

- Znao sam da pravimo sjajnu predstavu, ali nisam mogao pretpostaviti da ćemo dočekati ovih 10 godina igranja “Žabe”. Da bi se to desilo, moraju se ispuniti najmanje tri uvjeta. Prije svega, morate imati publiku u kontinuitetu, jer bez publike, predstava ne može preživjeti. Zatim morate imati glumce kojima je predstava veoma važna pa je oni svojim angažmanom, entuzijazmom i stalnim radom čine još boljom i uzbudljivijom, i morate imati upravu kojoj je njegovanje takve predstave imperativ, a ne problem. “Žaba” je imala sreću da se publika svih ovih 10 godina vraćala da nas vidi i po nekoliko puta, zatim je imala glumce koji su u svakom narednom igranju bili bolji i direktore koji su to sve znali cijeniti.

 Pronađena snaga

U opisu ove priče stoji da dijagnosticira vrijeme u kojem živimo, a kako većina glumačke ekipe kaže, ljudi su mijenjali mišljenja nakon odgledane predstave. Jeste li po tom pitanju ispunili svoj cilj?

- Osnovna misao je oduvijek bila da jasno kažem da su promjene moguće, ali samo onda kad se prema svojim životima počnemo odnositi sa punom odgovornošću. Kad prestanemo u drugima tražiti krivce i izgovore za sve što je u našim životima loše, a počnemo nalaziti snagu, volju i način da stvari pomjerimo naprijed. U tom smislu sam sretan, jer je sve što sam kao reditelj želio pokrenuti kod publike, profunkcioniralo savršeno dobro. “Žaba” je djelovala kao neka vrsta “healinga” ili “life coucha”, suočavajući vrlo intenzivno publiku s njima samima.

Publika koja prati i cijeni Vaš rad, nekako se posebno obradovala novim epizodama LZN-a. Šta to novo pripremate za ljubitelje popularne porodice Fazlinović?

- Ne smijem mnogo o tome govoriti, takav nam je ugovor, ali mogu reći da smo snimili novih 18 epizoda, snimanje još nismo završili, nastavljamo u martu. Sve što će biti novo, veoma će obradovati publiku, jer su to, zapravo, omiljeni stari likovi. Vraća nam se Šefika, što mi je posebno drago, jer mislim da je povratak Jasne Žalice u ekipu LZN-a nevjerovatan dobitak za sve nas, a u lijepom bloku od desetak epizoda vraća se i Čombe, kojeg je uvijek sjajno igrao Miraj Grbić, glumac sa sada već respektabilnom holivudskom karijerom.

Isti žanr

S obzirom na to da je posao reditelja kompleksan, postoji li velika razlika od projekta do projekta, a koje su to sličnosti?

- Razlike, naravno, uvijek postoje. Čak i kad se radi o projektima istog žanra i sličnog formata, kao što su serije koje sam u posljednjih desetak godina radio sa produkcijom “Fist”. Ako ništa drugo, vrijeme u kojem radimo je različito, interesi i navike publike su drugačiji, tržište je zahtjevnije i konkurencija je jača, a mi svemu tome moramo odgovoriti na pravi način. Zato je, bez obzira na ranije uspjehe i iskustva, startna pozicija uvijek ista, počinješ od nule. S druge strane, svim projektima je zajedničko da tokom procesa stalno u sve sumnjam, sve dovodim u pitanje. Što ne znači da radim iz nesigurnosti, naprotiv.

 Protekli period bio je dobar za Vas. Radili ste “Konak kod Hilmije”, LZN, pa “Žabu”… Je li, ipak, bilo nešto što Vam nije pošlo za rukom?

- Naravno, nekoliko je stvari koje sam propustio uraditi. Nisam se, recimo, uspio organizirati da kod kolege Adisa Đape u njegov “Tantum” konačno počnem ići na kros-fit, a nisam uspio naći ni vrijeme da odem na tečaj plesa.

Ne očekujem...

 Generalno za bh. društvo, vjerujem da priželjkujete, ali očekujete li bolje vrijeme?

- Iskreno, ne očekujem. Dapače.

 Ne donosim olako zaključke

Na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predajete novim generacijama. Razlikuju li se dosta od Vaše i starijih generacija i po čemu su svoji, unikatni?

- Razlikuju, naravno. Sve se promijenilo, svijet je drugačiji nego u doba kad je moja generacija upisivala režiju pa je prirodno da su takve i nove generacije. Ali, zbog poštovanja koje imam prema mojim studentima, ne bih da generaliziram, da olako donosim zaključke koji bi ih sve sveli pod neki zajednički imenitelj. U mom sjećanju su posebni i svoji zato što je svako od njih zanimljiv na svoj način, razmišlja autentično i svježe, donosi uzbudljive prijedloge i nudi neki novi, poseban i specifično svoj svijet.

Sat za sebe

 Današnji život je brz i turbulentan, desi li se nekad da Vam je dosta svega i da uživate u samoći?

- Vrlo često. Spašava me što se ipak uspijem izboriti da imam sat vremena dnevno za sebe, za neka mala meditativna snatrenja.