“Hej, Grbavice, bolna si mi. Izdaleka gledam ulice tvoje, tamo su slike djetinjstva moga, tamo je sve što je moje...”, dio je teksta pjesme koju izvodi Mladen Vojičić Tifa (58) i koja je obilježila jedan period grada Sarajeva i jedan fudbalski klub - Željezničar. 

Ljubav i pažnja

Ekipa “Dnevnog avaza” družila se s ovim izvrsnim rokerom, i to na stadionu Grbavica tokom takmičenja u jedenju vojničkog graha “Military Beans”. I Tifa je pojeo porciju graha, za koji je imao samo riječi hvale.

- Stvarno je prva liga. Fakat sam oduševljen. Posljednji put sam tako dobar grah jeo u vojsci. Ko god je bio u vojsci, a ja sam bio birvaktile, u onoj staroj, pasulj je uvijek bio ono nešto što je broj jedan. Bez obzira na sva moguća jela koja sam u životu konzumirao, pasulj je uvijek ono nešto naše postojano. Ali, treba ga znati napraviti. Naravno da je kuhinja majke uvijek bila najbolja. Neovisno o svemu tome, pasulj je, zaista, odličan, odavno nisam jeo bolji – govori nam Tifa.

Legendarni roker prava je sarajevska raja, bio je i ostao, bez pardona i dlake na jeziku.

U intervjuu za “Dnevni avaz” govorio je o nedavnom spektakularnom koncertu “Bijelog dugmeta” pred skoro 20.000 gostiju na Bjelašnici, ali i o muzicu, rodnom gradu i Željezničaru, klubu prema kojem osjeća neizmjernu ljubav.

Nedavni nastup "Bijelog dugmeta" na Bjelašnici bio je fenomenalan. Kako ste Vi sve to doživjeli?

- Bilo je super. Šta da kažem, ne želim ulaziti u neke dublje analize. Ali, najbitnija je ona slika koju imate kad ste na bini i kad vidite masu ljudi koja svojski emitira pozitivnu energiju. Tad nema kraja radosti. To je nešto što se, inače, rijetko, u principu, dešava u posljednje vrijeme. Volio bih da takvih masovnih okupljanja ima što više, bez obzira na to o kome se radi. Nije bitno je li u pitanju "Bijelo dugme" ili nešto drugo što budi pažnju. Ali, dobro, treba biti optimista i nadati se boljem.

Kako je biti dio jedne takve legendarne grupe?

- Mislim da je to samo refleksija nekih kvalitetnih momenata koje je "Dugme" imalo kroz faze jednog, drugog i trećeg pjevača. Definitivno je ta muzika bila odraz vremena u kojem smo živjeli i kad smo nekako, čini mi se, bezbrižnije sve poimali i bili više druželjubivi.

Kažu da se sve vraća u modu. Hoće li nam se vratiti i ta vremena kad je takva muzika bila cijenjena i kad je "Dugme" haralo regionom?

- Ma, ne moramo se mi vraćati ili ta vremena nama. Trebamo, jednostavno, samo više voditi računa o okolini koja nas okružuje. Jer, nije bitno čuvati samo, ono što ja volim da kažem, svoje dupe, već, jednostavno, treba širiti ljubav. Sad to zvuči kao izlizana floskula, koja se u posljednje vrijeme pogrešno tumačila. Ali, prema mom mišljenju, samo treba biti jednostavan, biti dobrica, imati osmijeh na licu i ne željeti nikome zlo. Ako ne možemo pomoći, onda ne trebamo ni odmagati. Nažalost, u današnje vrijeme vrlo je malo pažnje, ljubavi i razumijevanja.

Sve i svašta

 Na mjestu smo koje Vama mnogo znači a to je stadion Grbavica. Pamti se Vaša istoimena pjesmu. Kakve emocije ono danas u Vama izaziva?

- Jednom stečeno iskustvo je nešto što vas prati čitav život. Ta ljubav može da bude samo sve veća i veća, da dobiva na kvalitetu. Jednostavno, i Željo je nešto što ja nosim u srcu i, dok sam živ, tako će i biti.

Vi ste tu, u Sarajevu, nema ništa od priča da ste se preselili u Beograd?

- Jesam, tu sam. A dobro, neki ljudi pišu sve i svašta, naravno. Ja skoknem do Beograda kad imam posla i vremena. Znam biti tamo često neki određeni period. Ali, u svakom slučaju, moja centralna baza je Sarajevo, grad u kojem sam se rodio i u kojem ću, na kraju krajeva, jednog dana i umrijeti.

 Imali ste i mnogo posla u posljednje vrijeme, snimili ste nekoliko dueta.

- Ma, jesam. Ali, ja tome ni ne pridajem neku veliku važnost. Postoje dueti kojih se ja ne odričem niti ih se stidim. Ali, nešto novo da kažem, ne znam ni šta bih ja to novo mogao ponuditi publici. U ovakvom ludilu dobro je da smo ikako živi i zdravi.

“Ljože” je nepredvidiv

Mislite li da će se popraviti situacija u Željezničaru?

- Kad volite nešto, nebitno je je li to nešto ili neko uspješan. Naravno da bih volio da je Željezničar uvijek na visini zadatka, ali je “Ljože” kao i život, uvijek nepredvidiv. Ali, kada volite, volite bezuvjetno. Nema tu neke velike pameti.

Ne žalim se na zdravlje

 Kako Vas zdravlje služi?

- Svojevremeno sam imao problema s nogama, bila je u pitanju diskus hernija. Ali, to sam, na svu sreću, riješio i sad je kako treba. Zdravlje je, inače, dobro koliko može biti. Služi me i ne žalim se.

Hljeba i igara

- Nije slučajno što “Bijelo dugome” toliko dugo traje. Volio bih da se u neko doba pojavi neko ko će na jedinstven način, kao što smo mi, imati takav odziv publike. To nam je i potrebno na kraju krajeva. Ono, hljeba i igara... To je ono što nam fali – govori Tifa.