Oni koji imaju pse, znaju kakva se posebna vrsta ljubavi razvije prema ljubimcima. I uglavnom je teško objašnjiva onima koji je nisu iskusili. Ljudi svoje pse veoma često doživljavaju kao članove porodice, koji nerijetko pod krovom svog vlasnika imaju sva moguća prava i povlastice. Čovjek i pas uživaju u uzajamnom odnosu odanosti i povjerenja... Razgovaraju, zajedno se raduju, provode vrijeme, dijele mjesto za spavanje, a ponekad i za stolom.

Bolest ili gubitak psa vlasnici u najvećem broju slučajeva veoma teško podnose, a reditelj Pjer Žalica ističe kako je veza koja se razvije između psa i čovjeka, izuzetno snažna i emotivna, toliko da se može porediti s odnosom koji ljudi razviju između sebe.

Prijelazni dom

Manekenka i TV voditeljica Ana Bavrka rado na društvenim mrežama dijeli fotografije sa svojim psima. Donedavno je imala tri psa, i to dva haskija Alonsa i Arona i mopsa Afija. Nažalost, Alonso je prije nekoliko dana uginuo.

- Odrasla sam uz pse. Ljudi koji nisu imali kućne ljubimce, ne mogu to shvatiti. Da budem iskrena, posljednjih godina više se ni ne trudim da ljudima objasnim kakva je to vrsta ljubavi, jer uglavnom naiđem na one komentare poput: “Daj, molim te. Čuj, voliš ga kao čovjeka.” Ja ih zaista volim kao i ljude i tako ih i percipiram. Nekad imam osjećaj da me upravo oni najbolje razumiju. Malo mi je čak i žao onih koji nisu to iskusili zato što je to posebna vrsta ljubavi, bezuvjetna – kaže nam Bavrka.

O Alonsu teško govori, ali nam je kazala kako su godinama vodili borbu s karcinomom.

- Nikad nisam pristala da ga eutanaziram. Borili smo se do posljednjeg daha. Izdahnuo mi je na rukama. Dala sam sve od sebe da ga spasim. Nakon što je umro, bila sam veoma loše. Nekoliko dana nisam mogla ni na posao doći. Nisam mogla prestati plakati. To sam doživjela kao veliki gubitak i veliki poraz u životu. Plašim se izgovoriti da je to kao gubitak bliske osobe, ali zaista sam se tako osjećala. Preživjeti se mora. Imam još dvije ljubavi, koje me kod kuće čekaju – kazala je Bavrka tužnim glasom.

Za bh. reditelja Pjera Žalicu njegova labradorka Nora predstavlja člana porodice.

- Veoma je duboka povezanost koja se stvori između čovjeka i psa. Do prije tri godine, nisam imao psa i nisam bio svjestan toga, ali danas, kad u kući imamo Noru, znam. Ona je, naprosto, dio porodice. Iako nemate iskustvo, ipak možete da pretpostavite kako nešto izgleda. Ono što je kod pasa izuzetno je neupitna odanost i povjerenje. To je, vjerovatno, razlog zbog čega su čovjek i pas zajedno 12.000 godina – govori Žalica.

Prisjeća se kako je kao dijete, zajedno sa svojim drugovima, na Bjelavama imao pse, lutalice, o kojima su se brinuli.

- Nismo ih vodili kući, ali smo ih hranili, čuvali, igrali se s njima. Dali smo im i imena Bobi ili Džeki. Strašno smo ih voljeli. Naprosto su bili dio raje. Nažalost, jednog jutra, našli smo ih otrovane. Nikad nisam saznao ko je to radio niti sam shvatio kako je mogao, ali se i danas jasno sjećam očaja i tuge koju smo svi osjećali – kazao nam je Žalica.

Glumac Branko Đurić Đuro i njegova supruga Tanja Ribič veliki su ljubitelji životinja. Trenutno ih u svom domu imaju troje, i to dva psa Nikija i Mikija te mačka Ibru.

- Ne može se pričati o ljubavi s nekim ko tu ljubav nije osjetio. Pas je sposoban višestruko vratiti ljubav koja se njemu daje. Mi trenutno imamo dva psa, a preko ljeta smo imali tri. Ženku vučjaka smo udomili, jer je kod nas bilo prekrcato. Naša kuća je kao prijelazni dom za životinje – s osmijehom govori Ribič.

Prisjetila se i jedne nemile situacije s Nikijem, koji je nedavno proslavio 16. rođendan.

- Izgubili smo ga jednom. Tražili smo ga deset dana. Nisam mogla ni spavati ni jesti. Đuro i ja smo ga po devet sati dnevno tražili. Bili smo izvan sebe. Kao majka, tu ljubav prema psu ne mogu porediti s onom prema djetetu. Ali, jeste vrlo slično – iskrena je Ribič.

Pjevačica Tijana Dapčević svoju ljubav poklonila je francuskoj mini pudli Badži. Kako kaže, ta ljubav između vlasnika i psa teško se može porediti s nečim.

- To rijetko ko može shvatiti, pogotove ne mogu oni koji nikad nisu imali ljubimca. Badža je naš ravnopravni član porodice, koji uvijek i svugdje ide s nama. Nevjerovatno smo povezani. Kad je neko od nas bolestan, prehlađen, Badža se ne odvaja od njega. On je, jednom riječju, ljubav. Mnogo sam sretna što moj sin Vuk odrasta uz ljubimca – rekla je Dapčević.

Najbolja investicija

Dodala je da su prije Badže imali Luleta, koji je bio iste rase.

- Napustio nas je prije dvije godine. Nikad to nisam u potpunosti preboljela. Imao je samo četiri godine. Povrijedio se i morali smo ga uspavati. Vuk doskora nije ni znao da je uspavan. Za njega je bila priča da smo ga odveli na operaciju u Njemačku. Ali, kad je Badža došao, shvatio je da Luleta više nema – emotivno govori Dapčević.

Reditelja Elmira Jukića rijetkost je vidjeti bez njegovog ljubimca Mufca. Jedan pogled dovoljan je da se vidi povezanost između njih.

- To je jedini odnos u kojem čovjek uvijek više dobiva nego što daje. S obzirom na to da nam je u prirodi da više očekujemo nego što smo spremni dati, pas je najbolja investicija koju možemo napraviti – kaže Jukić.

Gubitak je teška muka

Gubitak ljubimca Jukić je prošao s Đirijem, irskim seterom.

- Teško, muka je to strašna. Prošao sam to s Đirijem prije petnaestak godina i pomisao da me to, prije ili kasnije, čeka i sa Mufcem, izbija me iz baglama – emotivan je Jukić.

Tužni Feđa Isović

Bosanskohercegovački scenarista Feđa Isović i njegova supruga Jasna, koja je veterinarka, gaje veliku ljubav prema psima. Pozvali smo ga povodom naše teme, ali nam je saopćio i veoma tužnu vijest.

- U nezgodnom trenutku ste me nazvali. Meni je pas uginuo prije nekoliko dana. Nije mi do toga da pričam o tome, ne mogu... – kazao je potreseni Isović.

Glumica 10 godina tražila njemačku ptičarku Bhu  

Zagrebačka glumica Ana-Marija Percaić pronašla je psa kojeg je izgubila prije deset godina. Bhu, njemačka ptičarka, ukradena je iz dvorišta porodične kuće, a kad je pronađena, bila je iznemogla.

- Prije nego što sam se parkirala ispred azila, gdje je bila na čuvanju, suze su mi krenule same od sebe. Kako sam ušla u zgradu, doveli su je pred mene, ja sam joj tepala i zvala je imenom, a ona je samo stajala i tupo me gledala. Trebalo joj je pet minuta da me prepozna i onda je u trenu postala ona moja mala Bhu, dogegala mi se u zagrljaj, mahala repom, cvilila... – kazala je glumica za hrvatske medije.

Zakonom ih propisati

Ana Bavrka zamijenila je mostarsku adresu sarajevskom. A njeni psi su ostali u gradu na Neretvi.

- Voljela bih da ih mogu dovesti u Sarajevo, ali ovdje živim u tuđem stanu. Ne mogu kršiti pravila koja su stanodavci dali, ali mi nedostaje svakodnevna ljubav. I spavanje, igranje i šetnja s njima. Ipak to nadoknadim kad god odem u Mostar. A kad uđem u kuću, ta količina ljubavi koja se pojavi pred vratima je nevjerovatna. Da se ja pitam, vjerujte da bih zakonom propisala da se barem jedan kućni ljubimac mora imati – iskrena je Ana.