Željko Joksimović (46) 17. novembra ponovo stiže u Bosnu i Hercegovinu i održat će koncert u zeničkoj Areni.  Pred publiku u Zenici izaći će  nakon osam godina, a da se raduje ponovnom susretu, potvrdio je za “Dnevni avaz”. Joksimović dosta vremena provodi i u svom studiju, gdje priprema nove pjesme, a prije nekoliko dana je objavio i spot za novi singl “Menjaj pesmu”.

U velikom intervjuu za “Avaz” Joksimović je otkrio mnoge stvari iz svog privatnog i profesionalnog života. Osim u sjajnoj karijeri, uživa i u skladnom porodičnom životu sa suprugom Jovanom. Njih dvoje imaju sina Kostu te blizanke Anu i Saru, a Željko iz prvog braka ima kćerku Minu.

Razgovarali smo i o Beogradu, njegovoj supruzi Jovani, blizankama Ani i Srni, koje su nedavno proslavile prvi rođendan, kćerci Mini i sinu Kosti, a bilo je priče i o neočekivanim dešavanjima, inspiraciji, društvenoj situaciji...

Pažljiv izbor

- Radujem se koncertu u Zenici. Imam posebnu vrstu odnosa sa publikom u BiH i to osjećam gdje god da se pojavim, od Tuzle do Mostara preko Sarajeva i svih drugih gradova. Uvijek je drugačije kad negdje nastupate poslije dugo vremena, jer imate dodatnu dozu odgovornosti da sve protekne savršeno. Nadam se da će Arena Zenica biti puna, jer ćemo se potruditi da napravimo večer za pamćenje i nešto u čemu će publika zaista da uživa – govori Joksimović.

Na koji način kupujete fanove?

- Nikad nisam kupovao fanove, na bilo koji način, bilo na društvenim mrežama ili na koncertima. Ili ostvarite tu vezu i prenesete im energiju ili se to ne dogodi. Što se mene tiče, imam sreću da je moja publika najbolja na svijetu i da mi šalje ogromnu podršku za sve što radim. To mi daje snagu da nastavim da stvaram muziku koja traje, jer vjerujem da publika prepoznaje kvalitet i prave vrijednosti. Verujem i da cijeni moju iskrenost prema njima, emociju koju im ostavljam na bini kad god se sretnemo i pjesme koje pažljivo biram.

Dosta vremena provodite u studiju, šta pripremate?

- “Menjaj pesmu” je naziv nove numere, za koju smo prošle sedmice uradili spot i ona je nešto najljepše što sam iskomponovao proteklih godina. Tekst je uradila Vjekoslava Huljić. Željeli smo da se njome vratimo u vrijeme osamdesetih, da promijenimo ploču i da donesemo melodiju iz tog perioda, koja se danas rijetko može čuti. Isti naziv nosi i projekt “Dva sveta” za ovu godinu, koju tradicionalno priređujem uoči Nove godine. Napravili smo drugačiji repertoar, kombinaciju svinga i filmske muzike, svima prepoznatljive i drage. Među pjesmama će biti i numera Ismete Dervoz “Zemljo moja”, jedna od mojih omiljenih, koju ću izvesti za sve one koji nisu sigurni koliko su zemalja promijenili otkad su se rodili.

Previše težak

Kako biste u dvije-tri rečenice objasnili da život muzičara i nije baš lagan?

- Znate šta, ne mogu da kažem ni da je previše težak. Postoje mnogi poslovi, zanimanja, koji traže daleko više odricanja, vremena, truda, rada, a donose daleko manje zadovoljstva. Zato ne mogu da se žalim niti da govorim kako mi je teško. Svojim radom, kvalitetom i posvećenošću muzici uspio sam sebi osigurati normalan život i da mi ništa posebno ne nedostaje. To ima svoju cijenu, naravno. To su stalna odsustva od kuće, nastupi kasno uvečer, naporne turneje...

Tu je i činjenica da suprugu i djecu ne viđam onoliko koliko bih želio, da se budim ujutro u gradovima a da ne znam ni gdje sam ni koji je dan. Sve to, međutim, prihvatam kao nešto normalno, kao dio muzičke čarolije koju imam privilegiju da proživljavam.

Otac ste četvero djece.

- Kosta, kao dječak koji odrasta uz tri sestre, mora da bude miljenik. Barem malo. Za nijansu. Ali, to dobro koristi, moram da priznam. Prema Ani i Srni se ponaša zaštitnički, kao stariji brat, dok sa Minom voli da se mazi i igra. Trudimo se da svakom djetetu posvetimo istu pažnju i ljubav, odgajamo ih na isti način, a ja zaista uživam uz sve njih.

S obzirom na to da brojni umjetnici svoj životni put sažmu u neku knjigu, razmišljate li Vi o tome?

- Već je jedna knjiga objavljena o mom životu i karijeri. Napisala ju je sjajna Jasmina Antonijević. Bilo je to davno, prije skoro 15 godina, a knjiga se zove “Lično, Joksimović”. Dugo je nema u knjižarama, jer se tiraž brzo rasprodao, ali tu i tamo sretnem ljude koji bi voljeli da je pročitaju ili koji su izdvojili neki detalj o meni koji nisu znali, a koji im se dopao. Moj put je odmalena bio vezan za muziku, bez koje ne bih mogao da živim. Biti u muzici i stvarati muziku, za mene je sudbinska igra, koja me je uzela pod svoje i koja mi prija.

Najveći izazov

S obzirom na to da je Vaša supruga, također, poslovna žena, uhvatite li se nekad pegle, usisivača, krpe...?

- Ne, ja sam od onih balkanskih muškaraca koji nisu vješti u tim stvarima. Srećom, možemo da priuštimo pomoć sa strane kad god zatreba.

Poznato je da ste miljenik žena, a je li Jovana Vaša “žena za sva vremena”?

- Apsolutno, potpisujem. Jovana je moja žena za sva vremena. Ona je sve što sam ikad tražio kod neke žene. I više je od toga.

Za kraj, kao porodičan čovjek, očekujete li bolja vremena za naše društvo?

- Uvijek sam optimista. I kad je bilo teško, i kada je bilo lakše, borio sam se za svoju porodicu i uspijevao da pronađem put. Najveći izazov je ostati dosljedan sebi i svojim vrijednostima. A kvalitet uvijek pobijedi.

Pogled u nebo i odluka u posljednji čas

Kako reagirate u situacijama poput one kad ste prolongirali koncert na Tašmajdanu?

- Loše sam se tada osjećao, najviše zbog publike, prijatelja, zbog svih koji su čekali. Sjećam se da sam cijeli dan gledao u nebo, proveo sate na telefonu. Generalno, dobro sam organiziran, kako na poslu, u studiju, na koncertima, tako i privatno, oko porodičnih obaveza. Imam jasan plan i po prirodi sam perfekcionista pa volim da stvari prođu u najboljem redu. Ako se nešto neočekivano desi, pa, nije ni to ništa strašno. 

Moj kutak

- Desi mi se da mi se inspiracija pojavi u automobilu, na putu od kuće do studija. Nekad mi se pojavi pjesma u mislima dok izlazim na binu, uoči koncerta. Na nekim potpuno neuobičajenim mjestima. A tu iskru potom uobličavam u studiju, gdje provodim veliki dio dana. Stvorio sam svoj kutak, u kojem mogu da stvaram, gdje imam odlične uvjete i pravi ambijent. Sve što imam, ulažem u muziku, u studio, u nove tehnologije – govori Joksimović.

Kafa u pet ujutro

- To nije uvijek izvodljivo, jer Jovana ustaje oko pet ujutro, ili čak i ranije. S druge strane, ja često imam koncerte, putovanja i nastupe i nije nam lako uvijek uskladiti ritam. Ali, kad smo kod kuće, legnemo navečer čim uspavamo djecu i budimo se rano ujutro. Jovana potom odlazi na posao, dok ja krećem u studio “Minacord”, a prije toga odvezem djecu u vrtić. Ako i ne stignemo da ujutro popijemo kafu, nadoknadimo to popodne ili predvečer – kaže Joksimović.