Pjevač narodne muzike Marinko Rokvić često je pod svjetlima reflekora, a manje je poznato da njegova supruga Slavica piše i da je nedavno objavila svoj prvi roman “Danak u krvi”. 

Moja vizija 

Slavica se rijetko kad pojavljuje u medijima, pretežno nikad svojom voljom. Ali, njene fotografije često popunjavaju novinske stupce, prvenstveno zbog Slavicinog besprijekornog izgleda. Da je sretna i zadovoljna, ne krije, a s vremena na vrijeme na njenom Instagramu mogu se vidjeti porodične fotografije koje odišu harmonijom i zadovoljstvom. 

  O svom životu, knjigama, suprugu i sinovima, pjevačima Nikoli i Marku, navikama i vremenu, Slavica je rado pristala govoriti za “Dnevni avaz”. Naš poziv zatekao ju je dok se družila s unucima, ali je prijatnim i veselim glasom odgovorila na svako naše pitanje. 

- “Danak u krvi” sam napisala prije tri godine. Tip sam osobe koja ne voli mnogo da se eksponira i pojavljuje u javnosti. Ne znam je li to zbog Marinka, Nikole i Marka, zato što su oni poznati pa sam se ja stidljivo pojavljivala i pisala. No, ljudi, kad pročitaju knjigu, i oni koji me znaju, kažu mi da nisam normalna i da treba knjigu reklamirati i pojavljivati se u medijima. Sada sam u pregovorima da se pojavi i u knjižarama, jer se sada prodaje jedino preko mog Instagrama – kaže nam Slavica.

U knjizi govori o krađi djece u porodilištima i, kako kaže, to je jauk jedne majke.

- Krađa djece u porodilištima, alkoholizam, narkomanija, razne sekte... Kao majka, kao roditelj, jednostavno, to me je ganulo i htjela sam da napišem svoju priču. To nije istinita priča nego moja fantazija, moje gledište, moja vizija svega toga, koja je pretočena u knjigu – objašnjava Slavica.

Otkriva nam da je drugu knjigu već napisala, ali da je ne želi objavljivati dok se “Danak u krvi” ne izreklamira.

- Moje su teme teške. Druga knjiga govori o ženskom prokletstvu. Trenutno sam u fazi pisanja treće knjige. Čovjek, dok je mlad i dok mu djeca rastu, nema mnogo vremena. Naravno, ja ne mogu pobjeći od toga, moj muž je to što jeste, ali nisam imala toliko vremena da se posvetim sebi. Ali, kako su djeca porasla, stvorila svoje porodice i svoje živote, dobila sam više vremena za sebe, za svoje ljubavi i zadovoljstva. Dala sam šansu svom pisanju, ali koliko sam uspjela u tome, to će, naravno, čitaoci odlučiti i dati konačni sud – skromno nam govori ova Zagrepčanka, koja se svojevremeno zbog ljubavi preselila u Beograd.

Svjesna je interesa medija za nju i njen život sa Marinkom, kao i za njihove sinove.

- Marinko je poznat i važi za jednog od najboljih pjevača sevdalinke. Poslije, kad se Nikola pojavio na sceni, morao je mnogo toga da dokaže, kako pjeva i da ga otac ne gura. Balkan je ovo, i to brdoviti, i čim se pojavi dijete nekoga poznatog, odmah su takva mišljenja. Eh, kad se Nikola dokazao i pokazao, onda se Marko pojavio. Njemu je bilo mnogo teže, jer je morao da se pokaže i kao brat i kao sin. Jednom prilikom, njih dvojica su gostovala u jednoj emisiji u Beogradu i voditeljica je rekla nešto što me je baš pogodilo. Pitala ih je hoće li i mama i kuče propjevati. Naravno, tad nisam željela izdati knjigu, samo ja još falim da se pojavim u javnosti. No, ipak sam to prebrodila i odlučila objaviti svoj prvjenac – kazala je Slavica.

Uvijek je navijala za supruga i sinove, bodrila njihov uspjeh i davala im vjetar u leđa, ali iz sjene. Nije Slavica nikad javno govorila o svojim strahovima i snovima, nije s ostatkom svijeta dijelila ni svoju sreću ni tužne momente. Ali, ni za čim ne žali.

- Zadovoljna sam i sretna, i majka, i supruga, i baka. Svakome bih poželjela takvu porodicu i djecu. Čovjek u životu samo treba biti zahvalan. Svakome od nas nedostaje nešto, jer svako ima svoje neke vizije i želje. Ali, čovjek samo treba biti zadovoljan i to zadovoljstvo će ga činiti sretnim – ističe Slavica.

Dosta se pisalo o braku supružnika Rokvić i njegovom navodnom krahu, a zatim i o ponovnom pomirenju i vjenčanju. Kao filmske ljubavne priče. No, to je daleko od istine. Slavica je upravo u intervjuu za “Dnevni avaz” objasnila o čemu se radilo.

- Mi se nikad nismo razveli. To moram reći, iako ne volim o tome govoriti. Mnogi ljudi, uključujući i neke novinare, nisu dobronamjerni. Pisali su kojekakve gluposti. Naučila sam kroz život da se nosim s takvim stvarima i da na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Koliko god da neke stvari bole. I razveli su nas i vjenčali ponovo. A razvoda niti je bilo niti je bilo kakvih problema. U životu ništa nije med i mlijeko. Postoje i ružne stvari, ali one su sastavni dio života i braka. Lagala bih kad bih rekla da mi je sve fenomenalno. Ne, ima i uspona i padova, ali to se sve u hodu rješava. Ako su ljudi normalni, svakakve se stvari u životu prevazilaze. Imam povjerenje u svog supruga, a on u mene. Dokaz za to su i naše 34 godine braka i naša djeca i unučići. Ja to pustim da se piše kako kome padne na pamet. A mi samo znamo kako je. Na ljudima se vidi kakav je ko. Jednostavno, neke stvari u životu ne mogu da se sakriju. Osmijesi na licima i oči govore više nego ijedna riječ – iskrena je Slavica.

Filmski početak

Svojih početaka sa Marinkom se sjeća kao da je jučer bilo i upoređuje ih s filmskom pričom.

- Upoznali smo se 1984. preko zajedničkog prijatelja u Zagrebu, gdje sam ja rođena i živjela. Vjerujte, vidjeli smo se tri puta u tri mjeseca, a onda smo se uzeli. I udala sam se za njega. S ove tačke gledanja, nije to nimalo jednostavno. Nakon svih godina, posebno kako su Nikola i Marko stasali, kažem Marinku: “Zamisli sad da dođu Nikola ili Marko i kažu: “Upoznao sam djevojku, vidio je dva ili tri puta i hoću da se vjenčam”... A to je, ustvari, naša životna priča. Ljudi se ili prepoznaju ili ne, da li je to sreća ili sudbina, ne znam kako to da nazovem. Mada smatram da sudbinu sami stvaramo, ali nešto se izdešavalo da smo i on i ja shvatili da je to to. I, evo, 34 godine braka pokazatelj su da nismo pogriješili – govori Slavica sretnim glasom.

Tri u jednoj

Slavica ima omiljene Marinkove pjesme. I to ne jednu. Dvije su upravo nastale one godine kad su se upoznali, a treća je svojevrsna Marinkova posveta Slavici.

- Od starijih, to su “Potražit ću oči nešto zelenije” i “Jedina moja”. Od ovih novijih je definitivno “Tri u jednoj” – odlučno kaže Slavica.

Prijaju mi komplimenti

- Svoj izgled ne bih komentirala. Ali, u svakom slučaju, prijaju mi komplimenti. Mislim da je bit toga samo zdrav život i zadovoljstvo sitnim, a ne krupnim stvarima, koje život znače. Sve te male stvari koje se dešavaju, uvijek su nas dizale i stvarale vedar i veseo duh, koji je, ustvari, recept za normalan život i pozitivnu energiju, koja se šalje dalje – zaključuje Slavica.

Organska bašta oko kuće

- Imamo kuću u Košutnjaku u Beogradu. I Marinko i ja smo ljubitelji prirode i zelenila. Iznad kuće smo oformili malu organsku baštu. Svake godine sadimo razno povrće, a ove godine smo zasadili malinu i kupinu pa se za narednu godinu nadamo prvom rodu. Vraćanje prirodi i nekim pravim vrijednostima u ovom ludom vremenu je veoma potrebno svakome od nas i, što prije to shvatimo, prije će nam biti i bolje – otvoreno kaže Slavica.