Čak 680.000 djece i mladih u Njemačkoj zavisno je od igrica i društvenih mreža. Korona je to samo pogoršala i danas je dvostruko više takvih maloljetnika nego prije pandemije.

Paul ima 19 godina, živi u Berlinu i prije nešto manje o godinu dana je maturirao. Nema baš najljepše uspomene na svoje posljednje školske godine.

- Zbog korone smo stalno imali zaključavanje. Sedmicama nije bilo škole, a i inače smo morali da ostanemo kod kuće – navodi Paul, prenosi DW.

Zabrana aktivnosti

Druženje s prijateljima, susreti u kraju, odlazak na zabave, na sport… Mnogo tih stvari koje su važne mladim ljudima, koje su sastavni dio njihovih života, dugo su praktično bile zabranjene.

- Jedino što smo mogli da radimo jeste da sjedimo u sobi, igramo igrice na kompjuteru ili telefonu, ili da se dopisujemo preko društvenih mreža - kaže Paul.

Zadovoljan je što više nema tih ograničenja i nerado se sjeća pustih sati provedenih pred kompjuterom. On se već neko vrijeme ponovo kreće u "stvarnom" svijetu. Ali neki drugi su i dalje zarobljen u virtuelnom kosmosu.

Bolesna ovisnost

Sudeći po rezultatima studije koju su sproveli Univerzitetska klinika u Hamburgu i zdravstveno osiguravanje DAK, broj djece i mladih u Njemačkoj koji su bolesno zavisni od igrica i društvenih mreža od 2019. se udvostručio. Njih 680.000 na gejming, strimove, postove na društvenim mrežama i virtuelno čavrljanje dnevno potroši gotovo pet sati.

Podaci su "zastrašujući", kaže Andreas Štorm, šef uprave osiguranja DAK.

- Nadali smo se da će se bar usporiti taj trend, a time i stopa zavisnosti, ali ta se nada se nažalost nije ostvarila – kazao je.

Kakve to posljedice ima? To svakog dana gleda psiholog Kaj Miler. On je predsjednik stručnog Udruženja za zavisnost od medija i radi u ambulanti u kojoj se pruža pomoć zavisnicima od igrica pri Univerzitetskoj klinici u Majncu. Javljaju mu se očajni roditelji koji više na znaju šta da rade sa svojom djecom koja svaki slobodan minut provode ispred računara ili telefona.

Mladi ljudi koji zapostavljaju školske i porodične obaveze, opiru se pokušajima da se pomjere od monitora, a na te pokušaje reaguju pojačanom dozom bijesa i nerazumevanja. Ponekad se zaključavaju u svojim sobama, ne interesuju ih nikakvi hobiji, nemaju drugih interesovanja. U ekstremnim slučajevima zaboravljaju čak i da jedu, a u sobi imaju i kantice - da ne bi morali da idu do toaleta.

Tri kriterija

Psiholog Miler kaže da je pandemija za djecu i mlade bila veoma veliko opterećenje. Oni su psihički osjetljiviji od odraslih. Igranje igrica, gledanje videa i praćenje društvenih mreža za njih je, kaže, često bila svojevrsna "utjeha".

Od početka 2022. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) priznaje zavisnost od igrica na računaru kao zasebnu dijagnozu. Kaj Miler otkriva i koja su to tri glavna kriterija po kojima se postavlja dijagnoza.

To je najprije "gubitak kontrole", dakle situacija u kojoj se više ne može donijeti svjesna i slobodna odluka o (ne)korištenju računara. Broj dva je postavljanje prioriteta - dakle, situacija u kojoj igrice ili korištenje društvenih mreža više nije dio života, već nešto što dominira u životu.

- Treći kriterijum je nastavak korištenja, čak i kada pogođene osobe shvataju da to vodi do problema, odnosno da to nije dobro za njih - objašnjava Miler.

Ko je veći zavisnik, dječaci ili djevojčice?

Dječaci mnogo češće postaju zavisni od igrica nego djevojčice, a kada je riječ o društvenim mrežama, to podjednako pogađa oba pola.

Ipak, u ambulanti u Majncu društvene mreže su mnogo rijeđe problem kojim se bave. Njemačko Savezno ministarstvo zdravlja pokrenulo je i jedan program kojim se želi da se eksplicitno pojasne problemi vezani za ekscesivno korišćenje društvenih medija.

U svakom slučaju, terapija protiv takvih zavisnost efikasnije može da se sprovodi ako ljekari i psiholozi što prije intervenišu, odnosno prije nego što ona postane hronična.

Međutim, sve je teže zakazati termin za terapiju. U ambulanti u Majncu između telefonske prijave i prve posjete psihologu prođu i po tri mjeseca. Ranije se čekalo samo dvije sedmice, naglašava Miler i dodaje da zna da se dogodi da pacijenti na terapiju čekati i po pola godine.

Više prevencije, više pomoći

I Andreas Štorm iz zdravstvenog osiguranja DAK kaže da se moraju proširiti kapaciteti za prevenciju i pomoć pogođenima.

- Ako se sada brzo ne djeluje, dogodiće se da sve više djece i mladih završi u zavisnosti, odnosno da se taj negativni trend ne može zaustaviti – dodao je.

Štorm smatra da je za to odgovorna politika, ali i društvo u cjelini.

- Djeca i mladi moraju da nauče i da budu u stanju da procjene rizike korištenja digitalnih medija. Moraju da budu u stanju da sagledaju svoje ponašanje, kako bi mogli konstruktivno da koriste mogućnosti digitalnog svijeta za svoje privatne i poslovne potrebe – poručio je.

Psiholozi su mišljenja da je po tom pitanju velika odgovornost i na roditeljima - da pogotovo kod mlađe djece moraju da budu dosljedniji oko ograničavanja korištenja digitalnih sadržaja.