Dio svakodnevne stomatološke prakse u rehabilitaciji djelimično i potpuno bezubih pacijenata danas su i protetski radovi na implantatima. Razlog tome je sve veći broj specijalista i dobro educiranih stručnjaka, usavršavanje implantoloških sistema, pojava jeftinijih i jednostavnijih sistema, a samim tim i povećano pacijentovo zadovoljstvo ishodom terapije i poboljšanje njegovog oralnog zdravlja.
Brojna klinička istraživanja potvrdila su visok procent uspješnosti implantata, ali da bismo danas mogli govoriti o uspješnoj terapiji, sve veću važnost dajemo estetskim parametrima, odnosno što boljoj imitaciji i obnovi crvene i bijele estetike zuba.
Zbog toga već pri završetku perioda oseointegracije treba slijediti već poznate i naučno potvrđene kliničke protokole za estetski i funkcijski optimalan ishod u svim fazama implantoprotetike. Korištenje individualnih gingiva formera i privremenih kruna od pomoći nam je u konstruiranju prijelazne zone od izlaznog profila implantata do površine gingive, odnosno uspostavi idealne visine i širine papila, visine gingivnog zenita, kao i njene konture.
Za zadržavanje postignutih rezultata neophodno je poznavanje tehnike prenošenja postignute konture prijelazne zone, odnosno tehnike njenog otiskivanja.
Zadovoljavajućim protetskim radom na prednjim zubima više se ne smatra metalna, već keramička nadogradnja i kruna. Izrađene su od keramike velike čvrstoće i odličan su izbor u prednjim područjima s tankim biotipom gingive
Jedan od najvažnijih parametara je odnos visine gingive između središnjeg i bočnog gornjeg incisiva, ali i odnos prema papili. Uglavnom pod uspjehom podrazumijevamo u potpunosti imitaciju prirodnih struktura. Ali, ako u obzir uzmemo različitosti u percepciji orofacijalnih struktura između opće populacije i stomatologa, možemo zaključiti da i manja odstupanja od idealne estetike, također, mogu biti zadovoljavajuća i da i u tim slučajevima, također, možemo govoriti o estetski zadovoljavajućim rezultatima.
Kokich i saradnici pokazali su da stepen edukacije stomatologa utječe na percepciju i ljepote zuba i osmjeha, a osobe koje pripadaju općoj populaciji bile su najmanje kritične. Možemo zaključiti da je općoj populaciji prihvatljiv velik raspon odstupanja od idealnih vrijednosti, odnosno da im je prihvatljiva asimetrija položaja zuba i okolnih struktura donje trećine lica. Uzimajući u obzir razliku u percepciji asimetrije ruba gingive i pomaka sredine zubnog luka, rezultati ukazuju da ortodonti uočavaju pomak sredine već od jednog milimetra, protetičari od tri, dok opća populacija primjećuje pomak iznad četiri milimetra.