Doživjeti magiju Antalije i nije baš teško, ali za takvo nešto vam sigurno treba najmanje sedam dana.  Iako je mjesec maj i ljetna sezona još nije zvanično počela, u ovom gradu su skoro svi hoteli popunjeni.

Ništa drugačija situacija nije ni u Beleku, Sideu, Kemeru i Alanji. Ove informacije dobili smo zahvaljujući pozivu putničke agencije “Centrotours” na put u Tursku. Tako se “Avazova” ekipa već 7. maja našla na Sarajevskom aerodromu i, zajedno sa 13 predstavnika turističkih agencija, uputila ka Istanbulu, a vrlo brzo je uslijedilo i slijetanje na aerodrom u Antaliji.

Program putovanja predvidio je obilazak više od 70 hotela.

Vožnja autobusom

Dvosatni let Sarajevo – Istanbul avionom kompanije “Turkish Airlines” bio je izuzetno ugodan. Ništa drugačiji nije bio ni let iz Istanbula prema Antaliji, gdje su nas direktor “Centrotoursa” Muamer Lutvić, vodiči iz ove kompanije Amna Celjo i Nermin Imamović upoznali s našim vodičem Altanom Ardalijem.

Nakon slijetanja, nije bilo potrebe brinuti se o tome hoćemo li dobiti sve potrebne informacije, jer su se ljudi iz “Centrotoursa”, ali i naši domaćini, maksimalno potrudili da ugođaj bude što bolji. U prva dva dana bili smo smješteni u Beleku, u hotelu sa pet zvjezdica “Crystal Waterworld”, kojem je grešku skoro pa nemoguće naći.

I na putu od aerodroma do hotela imalo se šta vidjeti, a svaku znamenitost vodič nam je podrobno pojasnio pa tako vožnju autobusom, koja je trajala nešto više od sat, skoro nismo ni osjetili.

Osim historijata i znamenitosti antalijske rivijere, pažnju su nam zaokupila i blještava svjetla bezbrojnih luksuznih hotela. Dolazak pred “Barut Laru” već je kod ljudi u grupi izmamio uzdahe. Hoteli nude sjajne sobe, bazene, barove, hranu... a prije svega, osoblje u svakom od hotela je veoma prijatno. Ovu regiju nazivaju i ruskim Las Vegasom zbog brojnih turista iz ove zemlje. Svaki naredni hotel imao je dozu posebnosti, od “Kaye Palazza” do “IC Green Palacea”.

 Vodeni parkovi

Noći su na ovakvim putovanjima nešto posebno. Bez obzira na to u kojem ste hotelu smješteni, uslijedit će program koji će pružiti čaroban  doživljaj. Tako je i bilo, vodič nas je pitao: “Kakvo spavanje?”, a nakon toga smo se našli u amfiteatru, gdje je upriličen fantastičan šou. Također, u diskotekama puštaju muziku za svačiju dušu. Drugog jutra nastavili smo istim tempom, a obilazak hotela u Sideu protekao je brzo. Fascinirao nas je “Sunis Kumkoy” pa smo se tu zadržali skoro pola sata, a već u “Ephoriji Palm Beachu” proveli smo manje vremena. Dan je protekao u obilasku, ali i u pauzama za ručak, kafu, slatko...

Drugi naš domaćin tokom ovog  putovanja bio je hotel “Sunis Elita” u Sideu. Iako smo mislili da ne može biti bolje i ljepše, brzo smo se uvjerili u suprotno. Iako su hoteli udaljeni od jezgri gradova u kojima se nalaze, ne brinite se, definitivno imaju sve što vam je potrebno za fantastičan godišnji odmor.

Bilo gdje da odlučite ljetovati, nećete se, vjerovatno, pokajati, jer hoteli posjeduju svoje prodavnice, markete, terene za odbojku, vodene parkove za djecu i odrasle, bazene, diskoteke, spa centre, barove i retorane, savršeno dotjerane klimatizirane sobe... Ono što ćete sigurno primijetiti tokom boravka u nekom od hotela jeste to da su primarni gosti Rusi i Nijemci pa zbog toga i ne čudi što je izgled u većini hotela prilagođen upravo njima.

Najljepši dio putovanja proveli smo u posljednja tri dana, a bili smo smješteni u hotelu “Marti Myra” u Kemeru. Vjerujem da moje mišljenje dijeli većina ljudi iz grupe, jer smo u ovom hotelu upoznali i konobara koji govori naš jezik... Osim toga, osjetilo se da smo “kliknuli” jedni drugima, kako je znao reći Amel iz grupe.

Desilo se još mnogo toga što bi se dalo ispričati i napisati, ali nikako ne smijem zaboraviti ljepotu plaža u ovoj regiji. Često kažu da je Antalija najpoznatija po svojim zlatnim plažama. Kleopatra i Indžekum plaže nalaze se na zapadu grada i duge su dva kilometra, a mi smo se u to i uvjerili. Vodič nam je ispričao da je Kleopatra plaža poznata po mitu, koji kaže da se Kleopatra na ovom mjestu tuširala.

I tako, dan za danom, došao je kraj nezaboravnom putovanju u Tursku. Bili smo sretni, ali i tužni, jer se rastajemo. Čak se primijetilo da je Altanu žao zbog našeg odlaska pa nam je na antalijskom aerodromu obećao da će doći u Bosnu, bar da popijemo kafu zajedno. Odete u nepoznato, s nepoznatim ljudima, a vratite se s lijepim pričama, koje treba pamtiti i nikada ne zaboraviti.  

Pazariti se mora

Skoro da ne postoji osoba koja nije čula za turske bazare, a velika je istina da se tu možete cjenkati i da ćete, vjerovatno, određenu stvar kupiti za željeni iznos.

A kada prodavači čuju da ste iz Bosne, nude vas kafom, čajem, slasticama, daju vam posebne popuste, nazivaju vas komšijama... ali ako odete i ne kupite ništa, naljutit će se.

 Na visini od 2.365 metara

Slobodan dan koji smo imali, iskoristili smo za izlet na planinu Tahtali, koja je najviša planina u Turskoj, do koje vodi najduža žičara u Evropi. Za vrijeme naše posjete, nažalost, nisu se vidjeli Kemer i Antalija, jer je bilo maglovito vrijeme. Ipak, doživljaj je bio jednako impresivan zbog same činjenice da se nalazite na visini od 2.365 metara.