Želja za tim da negdje pripadamo i osjećamo se voljeno je fundamentalna za sva ljudska bića. Svako ko je sebe dovoljno svjestan, mora da prizna (makar sebi) ovu potrebu.
Međutim, razumna količina emocionalne potrebe i njena suvišna krajnost dvije su sasvim različite stvari. Osoba koja je praviše “ljepljiva” može u velikoj mjeri ugroziti svoju ljubavnu vezu. Sam početak veze je stvoren za takozvanu pretjeranu afekciju, izlive ljubavi i konstantnu potrebu za uvjeravanjem.
Kako vrijeme prolazi parovi bi trebali iz tog odnosa da pređu u zdraviji i daleko razumniji oblik. Faza “medenog mjeseca” bi trebalo da se završi u prvih nekoliko mjeseci ljubavne veze, ali šta udariti ako je “ljepljivost” uzela maha?
Emocionalna povezanost sa voljenom osobom je važna, ali ako do te mjere počnete da koristite isključivo zamjenicu “mi” umjesto “ja”, to može da bude veliki problem. To naime znači da sebe uopšte više ne možete da doživite kao jedinku, i da ste previše vezani za partnera.
Svakom je u vezi potrebno da ima svoj lični prostor i identitet. S toga nastojte da manje koristite “mi” i da više budete odgovorini za svoje nego za vaše postupke.
U ovom slučaju misli se i na fizički i na psihički prostor. Ako nekog zaista volite taj to može da osjeti i kada ga ne obasipate poljupcima po cijeli dan. Nastojte da se fizički udaljite od voljene osobe, kako je ne biste ugušli svojim stalnim prisustvom.
Također na ovaj način dobijate priliku da se iskreno obradujete jedno drugom kada se ponovo vidite. Nema ničeg slađeg nego kada vam neko nedostaje i konačno ga ugledate.