Imaju li roditelji različita očekivanja od svoje djece na temelju redoslijeda rođenja? Ako ste najstarije dijete u porodici, vjerovatno ćete potvrditi teoriju prema kojoj su roditelji najstrožiji upravo prema prvorođencima. Naučnici su tu tvrdnju i empirijski dokazali.

- Roditelji su definitivno strogi prema prvom djetetu. Ono je na neki način pokusni kunić na kojemu se vježbaju. Mnogi roditelji ne znaju ništa o roditeljstvu te uče metodom pokušaja i pogrešaka - objasnila je dr. Fran Velfiš (Walfish), psihoterapeutkinja za djecu i porodicu te autorica knjiga o roditeljstvu.

Otkad vam prvi put dođe u ruke, počinju nade i snovi o budućnosti vašeg prvorođenca. Tokom godina metodom pokušaja i pogrešaka dajete sve od sebe da ga dobro vodite kroz životne situacije, od vrtića, zadaća do prijava na fakultet. Svaki je korak nov i roditelji su na nepoznatom terenu.

Najviše pažnje i najstrože kazne

Tim naučnika predvođen V. Žozefom (Josephom) Hotzom sa Univerziteta Duke i Huanom (Juanom) Pantanom sa Univerziteta St. Luis poslužili su se rezultatima opširne nacionalne ankete iz 1979. godine u kojoj su majke iznosile brojne detalje o svakom svom djetetu. Rezultati su potvrdili pretpostavke. Najstarija djeca ostvaruju najbolji akademski uspjeh, a svako sljedeće je malo manje uspješno.

O čemu se radi? Naučnici su primijetili da se roditelji malo manje brinu o mlađoj djeci te ih stavljaju pod manji pritisak. Prvorođencima su se vjerovatno najviše posvetili i nametnuli im stroža pravila, od gledanja televizije do vremena odlaska na spavanje. Također, roditelji su mnogo više uključeni u školske i akademske uspjehe prvorođene djece nego ostale. Oni će vjerovatnije dobiti mnogo više nagrada, ali i kazni za svoja školska postignuća. Hotz i Pantano su zaključili da roditelji svoj roditeljski put započinju strogim pravilima zbog čega su mlađa djeca opreznija, iako su roditelji prema njima blaži.

Cijena uspjeha

Postoji i druga strana medalje. Prvorođenci u odrasloj dobi imaju više psihičkih problema i "neriješenih poslova" sa svojim roditeljima. Mnogi su roditelji prema njima bili previše zaštitnički nastrojeni i prestrogi te im previše prigovarali. Na njih je pala i odgovornost da budu uzor mlađim članovima porodice, a često su se morali za njih i brinuti.

- To može ostaviti ožiljke i praviti probleme odrasloj osobi. Tretirala sam mnoge prvorođence koji su uspješniji zbog toga što ih se više poticalo, ali ti su ljudi potražili pomoć jer ne uživaju u svome uspjehu. Ne idu prema cilju nego su vođeni duhovima nemilosrdnih roditelja - tvrdi Velfiš.

Stoga dobro razmislite o vlastitim ambicijama koje ulažete u svako dijete, kao i o kažnjavanju i posljedicama koje ono može na njega ostaviti. Zapitajte se tretirate li svu djecu jednako te budite spremni tako ih i voljeti, bez obzira na njihove uspjehe i životne izbore koji možda neće biti onakvi kakvima ste ih zamislili.