Svako dijete, pa i vaše, najsigurnije se osjeća u prirodnom, poznatom okruženju i na sopstvenom terenu, pa vam predlažemo da organizirate popodnevna ili prijepodnevna druženja, kako vam je zgodnije, u vašem domu. Nagovorite ga da pozove jednog ili dvoje drugara, nikako više njih, pripremite sokiće i neko simbolično posluženje koje svi vole, i ostavite ih da se druže. Prije toga objasnite djetetu šta znači biti dobar domaćin, predložite mu šta da rade, čega da se igraju, koje filmove bi mogli da gledaju… Budite im na raspolaganju, ako im nešto zatreba i diskretno pratite šta rade.
Ukoliko primijetite da se dosađuju, da je svako zagledan u svoj telefon, da ne komuniciraju ili ako se vaše dijete ponaša previše susretljivo, pa radi i ono što je u vašoj kući zabranjeno samo da bi udovoljilo drugaru, razmislite da li je napravljen dobar izbor. To ne znači da treba da odustanete od ove vrste druženja, već da probate s nekim drugim s kim će vaše dijete lakše naći zajednički jezik i interesovanja.
Osim druženja u kući, razmotrite uključivanje djeteta u neku sportsku, plesnu ili umjetničku aktivnost, toga tokom raspusta ima na pretek, jer bi tamo moglo da upozna vršnjake s kojima dijeli interesovanja. Ohrabrite ga da prilazi drugima i da se upoznaje ili da makar prihvati tuđu inicijativu. Objasnite mu da ne treba da ulazi u nove odnose sa strahom od odbacivanja, jer se to najvjerovatnije neće desiti, a može mnogo da dobije.
Ukoliko je vaše dijete baš specifično pa zbog toga nije prihvaćeno, iz razgovora s njim saznajte šta interesuje drugu djecu. Ne, ne treba da mu savjetujete da počne da gleda rijaliti programe kako bi imalo zajedničke teme s njima, da mijenja svoj muzički ukus, da odbacuje pristojnost u komunikaciji i da počne da psuje, već da realno sagleda ono što drugu djecu povezuje. Možda su to video-igrice, ljubav prema šahu, sportu, hobiji ili neka druga interesovanja među kojima sigurno postoji nešto što bi i njemu moglo da se dopadne.
Male su šanse da ništa od ovoga ne pomogne, ali ako do toga dođe, popričajte sa učiteljem ili razrednim starješinom jer oni bolje od nas znaju kako nam se djeca ponašaju u školi i šta ''škripi'' u njihovoj komunikaciji sa okolinom. Poslušajte svaki dobronamjeran savjet, ali tako da se vaše dijete ne osjeti izdanim i osuđenim.
Suština je u tome da se dijete prilagodi vršnjcima, a da se ne odrekne sebe i onoga što ono jeste. Pomozite mu u tome, višestruko će vam se vratiti i isplatiti.
