Postoje indicije da multimilijarder Ilon Mask (Elon Musk), novi vlasnik Twittera, koristi popularne trikove za prodaju kako bi uvjerio korisnike da trebaju plaćati verifikaciju naloga na ovoj društvenoj mreži.
Prvobitno je najavljeno da će se verifikacija naloga plaćati 20 dolara mjesečno, što je izazvalo nezadovoljstvo kod velikog broja Twitterovih korisnika. Nešto kasnije, Mask je istakao da će se plaćati osam dolara mjesečno, što djeluje mnogo prihvatljivije mnogim korisnicima. To je slučaj uprkos tome što je verifikacija poznata pod nazivom Twitter Blue u početku koštala 4,99 dolara.
Moguće je da je Mask samo reagovao na kritike. No, ako je ikako povezan s objavom informacije da će se verifikacija plaćati 20 dolara mjesečno, onda je moguće da je to učinio koristeći tehniku nazvanu "sidrenje" kako bi uvjerio da vrijedi platiti verifikaciju. Kako piše poslovni portal Fast Company, ova tehnika je učinkovito sredstvo da se proizvod učini privlačnijim.
Većina kupaca instinktivno ne zna šta je to dobra cijena. Pokušavajući da utvrde da li je cijena dobra, najčešće porede cijene, proizvode i usluge. No, pojedini trgovci koriste spomenutu tehniku prodaje kako bi odredili očekivanja i kako bi što više ljudi potakli na kupovinu.
Jedan od osnivača kompanije Apple Stiv Džobs (Steve Jobs) je koristio "sidrenje" za prodaju jednog od Appleovih proizvoda. To je učinio nakon što je prvi put predstavljen tablet iPad. Tokom predstavljanja je izjavio da vrijedi 999 dolara, a cijena je bila prikazana na velikom ekranu iza njega. Kasnije je kazao da je stvarna cijena 499 dolara, a potražnja je nakon toga "podivljala".
Kako piše Fast Company, nije potrebno biti tehnološki milijarder kako bi se "sidrenje" koristilo za povećanje prodaje. Nekoliko je primjera za to, a koje ste možda i sami iskusili.
Prikazivanje prekriženih cijena je uobičajena tehnika kojom se koriste mnogi trgovci, među kojima je i Amazon.
Prikaže se prvobitna, prekrižena cijena, a onda nova, niža cijena. Riječ je o učinkovitom psihološkom triku kojim se privlači pažnja kupaca.
Ovo je posebno učinkovito u vremenu inflacije kada su kupci osjetljivi na visoke cijene.
Kako bi proizvod djelovao cjenovno pristupačno, pojedine kompanije visoku cijenu koriste kao mamac.
Primjera radi, američka kompanija koja prodaje i kuhinjske potrepštine Williams-Sonoma je jedan pekač hljeba počela prodavati za 429 dolara.
Potom je cijena bila 275 dolara, a čime se prodaja udvostručila. Ovaj trik se primjenjuje i prilikom naplate usluga.
Postoje kompanije koje doslovno pokazuju koliko je njihov proizvod jeftiniji od proizvoda konkurencije.
Među onima koji to čine je američka kompanija Quince koja prodaje odjeću, posteljine i druge potrepštine.
Neki skuplje proizvode stavljaju u prednji dio trgovine, što nije slučajno.
Riječ je o uvjeravanju da nije loše skupo platiti npr. televizor, a poslije cijena pilećih prsa u istoj toj trgovini djeluje niska.
