Šezdesettrogodišnji Milan Bartulović iz Zagvozda u Hrvatskoj prije nekoliko dana sasvim slučajno pronašao je podno Biokove gljivu puharu, tešku tek nešto malo manje od tri kilograma.
O sličnim primjercima u Slavoniji i Lici, čitali smo dosta puta, ali pronaći puharu tih gabarita u biokovskom kršu je nešto, kako i sam Milan kaže, dosad neviđeno.
Škrta i plitka zemlja puna škrapa i kamenja nikada nije bila plodno tlo bilo kakvim gljivama. Viđane jesu, međutim, ne tako velike. Te "domaće" bile su obima niti šest sedam centimetara, a ova tek zeru uža od metra.
- Šetao sam podno kuće u ugledao da se nešto bijeli u visokoj travi. Pa nije valjda gljiva, pomislio sam. Nisam moga' vjerovati kada sam je uzeo u ruke. Na prvu sam mislio da će se ispuhati kada je uberem i posuti me one njene smeđe spore. Međutim, ništa - opisuje pronalazač.
Kaže i da su je već krunisali kao carsku puharu jer je pronađena na lokaciji koju zovu Carev brig, a njegova porodica nosi nadimak ili patronimik carevi.
- Tako da je car pronašao caricu na Carevom brigu - smije se Milan dodajući da, budući da nije gljivar i ne razlikuje otrovnu od one koja to nije, ne zna što će s njom.
Za sada služi kao izložbeni primjerak kojeg obilaze stanovnici cijele zagvoške opštine. Postala je glavna atrakcija, a u Bartulovićima vjeruju da bi se moglo obaviti i naučno ispitivanje o njenom razvoju u biokovskim vrletima
