Tuarezi su jedan od najmisterioznijih naroda Afrike. Širom Sahare živi ih oko dva miliona, a prije svega su poznati po svojoj plavoj odjeći i lutanju po pustinji.
Njihov način života vrlo je neobičan, naročito kad su u pitanju žene i njihova sloboda.
Možda je njihova glavna razlika od ostatka svijeta tradicija matrijarhata. Samo ovdje je djevojkama dozvoljeno da imaju nekoliko ljubavnika prije udaje, a muškarci, nakon što postanu punoljetni, moraju nositi veo preko lica.
Tuarezi su dio berberskih naroda i uglavnom su muslimanske vjeroispovjesti, ali se njihovi običaji u velikoj mjeri kose sa životom i vjerom ostalih muslimana. Kod Tuarega je veoma bitno i mora se poštovati pravilo privatnosti. Ženu može da posjeti svako veče drugi partner, ukoliko dolazi u njen šator po mraku i napušta ga prije svitanja. U svojim šatorima žene su gospodarice.
Muškarci se udvaraju ženama tako što im pišu pjesme na komadu drveta i poklanjaju im ih, pa one biraju onog čiji ih stihovi najviše dirnu u srce.
Razvodi su popularni i o njima uglavnom odlučuju žene. U tim slučajevima one najčešće zadržavaju šator, životinje i djecu, a muškarac se vraća u roditeljski dom. Popularni su i predbračni ugovori kojima se vrši podjela imovine u slučaju razvoda. Porodica razvedene žene pravi zabavu u čast njenog razvoda i time ostalim muškarcima daje do znanja da je ona ponovo slobodna.
Vrhunac sasvim posebnog položaja žene jeste činjenica da muškarac, ukoliko nije njen seksualni partner, ne može da jede pred njom.
Žene ovog naroda ne prekrivaju lice, ali zato to čine muškarci, zbog čega ih nazivaju plavim muškarcima Sahare. Taj naziv potiče od njihove velike ljubavi prema indigo boji kojom je obojena njihova odjeća.
Muškarci Tuarezi nose plave turbane i pokrivaju lice djelimično radi zaštite od sunca, ali i kao dio tradicije skrivanja emocija. Muškarci Tuarezi počinju da nose veo sa 25 godina. Ovaj plavi veo skriva cijelo lice, osim očiju.
Skoro nikada se ne uklanja, čak ni pred članovima porodice. Vjeruje se da su muškarci počeli da nose veo kako bi zaštitili svoje lice od pijeska Sahare, ali je prije svega on simbol muškog identiteta. Takođe se smatra da štiti nosioca od zlih duhova. Osim toga, smatra se atraktivnim ukrasom i može se nositi u različitim stilovima. Veo za lice nosi se različito u različitim društvenim situacijama. Najviše se nosi da izrazi poštovanje u prisustvu poglavara, starijih osoba i u tazbini.