IMALA JE SAMO 15 GODINA

Posljednji dani života Ane Frank: "Pamtim je kao tiho dijete, kada je pala u komu, držala sam je na rukama"

Ana i Margot završile su u masovnoj grobnici s brojnim drugim Židovima koji su umrli u logoru

Ana Frank. Wikipedia

A. J.

28.1.2021

Bez obzira na sve, još vjerujem da su ljudi zaista dobri u srcu. To je napisala Ana Frank (Anne) u svom dnevniku dok se skrivala od nacista. Samo nekoliko mjeseci kasnije bila je mrtva u logoru. Bilo joj je 15 godina. Da je još živa, danas bi imala 91 godinu.


Zahvaljujući dnevniku koji je marljivo pisala dok se s porodicom skrivala u Nizozemskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, malena Ana postala je svjetski poznata, jedan od simbola borbe protiv nacizma. No ona to nije dočekala.

Preminula je u logoru Bergen-Belsen, izgladnjela i shrvana tifusom, nedugo prije nego što su savezničke snage oslobodile logor i samo nekoliko mjeseci prije svog 16. rođendana.

Tačan datum smrti 15-godišnje Ane i njene 19-godišnje sestre Margot nije moguće utvrditi, no službeno se navodilo da su umrle 31. marta 1945. (logor je oslobođen 15. aprila). Sahranjene su u masovnoj grobnici, a njihova tijela nikad nisu pronađena. 

Ana je s roditeljima i starijom sestrom te porodicom Van Pelt i zubarom Fricom Feferom (Fritz Pfeffer), nakon što su se više od dvije godine skrivali u stražnjim prostorijama firme njena oca u Amsterdamu, otkrivena i odvedena u logor. To se dogodilo 4. avgusta 1944.

Izgladnjela i shrvana tifusom

Preminula je u logoru Bergen-Belsen, izgladnjela i shrvana tifusom, nedugo prije nego što su savezničke snage oslobodile logor i samo nekoliko mjeseci prije svog 16. rođendana.


Tačan datum smrti 15-godišnje Ane i njene 19-godišnje sestre Margot nije moguće utvrditi, no službeno se navodilo da su umrle 31. marta 1945. (logor je oslobođen 15. aprila). Sahranjene su u masovnoj grobnici, a njihova tijela nikad nisu pronađena.


Ana je s roditeljima i starijom sestrom te porodicom Van Pelt i zubarom Fricom Feferom (Fritz Pfeffer), nakon što su se više od dvije godine skrivali u stražnjim prostorijama firme njena oca u Amsterdamu, otkrivena i odvedena u logor. To se dogodilo 4. avgusta 1944.

Prvo su otpremljeni u zatvor u Amsterdamu, zatim u tranzitni logor u Vesterbork odakle su otpremljeni u Aušvic. Putovali su tri dana nagurani s hiljadama drugih ljudi u stočnim vagonima. Kad su stigli na odredište, Ana je s majkom i sestrom završila u ženskom logoru, dok su joj oca otpremili u muški logor. Nikad se više nisu vidjeli. Njihov otac je, inače, jedini od osam ljudi koji su se zajedno skrivali u Tajnom skrovištu (kako ga je Ana nazivala u dnevniku) koji je preživio logor.

1. novembra 1944. Ana i Margot su razdvojene od majke i sa 70 drugih ljudi prebačene u logor Bergen-Belsen. Putovanje je ovaj put trajalo dva dana, a nisu ni znale gdje ih odvode. Tamo su ostale sve do svoje smrti tri ili četiri mjeseca kasnije.

Neki se preživjeli logoraši sjećaju sestara Frank, a njena bivša kolegica iz razreda, Nanet Blic (Nanette Blitz), koja je također završila u tom logoru, ispričala je kako je Ana već u decembru bila u jako lošem stanju.

- Izgledala je kao kostur. Bila je zamotana u deku, nije mogla podnijeti imati odjeću na sebi jer su po njoj puzile uši - ispričala je.

Ana je s majkom i sestrom završila u ženskom logoru. Wikipedia

Svjedoci su također otkrili da su sestre oboljele od tifusa (bolesti koju su prenosile uši, a obično je svoje žrtve ubijala u roku od 12 dana). To se dogodilo početkom februara 1944. pa je službeni datum njihovih smrti doveden u pitanje, jer se stručnjaci slažu da je malo vjerojatno da su sestre u tako slabom stanju mogle preživjeti do kraja marta, piše "Business Insider".


Bivša logorašica Irma Zonenberg Menkel (Sonnenberg) u svojoj je ispovijesti, prvobitno objavljenoj u "Newsweeku", navela da je bila prisutna kad je Ana umrla.


Irma tvrdi da je bila u istoj baraci s Anom, no da je se slabo sjeća.


- Nisam je poznavala od ranije i ne sjećam se puno toga o njoj, no pamtim je kao tiho dijete. Kad sam saznala da joj je 15 godina, iznenadila sam se. Djelovala je puno mlađe - ispričala je.


Ona je potvrdila da je Ana oboljela od tifusa, koji je u logoru bio česta pojava od koje su mnogi umirali.


- Kao kroz maglu je se sjećam kako je govorila o ocu. Bila je nježna osoba. Govorila bi mi da je jako bolesna, a ja sam joj govorila da nije. Htjela je da je u to uvjeravaju. Kad je pala u komu, držala sam je na rukama. Nije ni znala da umire. Nije ni znala da je toliko bolesna. Nikad nisu znali. U Bergen-Belsenu prestaneš osjećati. Postaneš paraliziran. Za sve ove godine, gotovo nikad nisam govorila o tome. Nisam mogla - rekla je Irma.

Ana i Margot završile su u masovnoj grobnici s brojnim drugim Židovima koji su umrli u logoru. Danas se na mjestu ulaza u nekadašnji logor nalazi nadgrobni spomenik za njih dvije, no on je samo simboličan. Gdje tačno leže njihove kosti, nije poznato.

Dnevnik Ane Frank. Wikipedia

Nije ni znala da umire

Ona je potvrdila da je Ana oboljela od tifusa, koji je u logoru bio česta pojava od koje su mnogi umirali.


- Kao kroz maglu je se sjećam kako je govorila o ocu. Bila je nježna osoba. Govorila bi mi da je jako bolesna, a ja sam joj govorila da nije. Htjela je da je u to uvjeravaju. Kad je pala u komu, držala sam je na rukama. Nije ni znala da umire. Nije ni znala da je toliko bolesna. Nikad nisu znali. U Bergen-Belsenu prestaneš osjećati. Postaneš paraliziran. Za sve ove godine, gotovo nikad nisam govorila o tome. Nisam mogla - rekla je Irma.


Ana i Margot završile su u masovnoj grobnici s brojnim drugim Židovima koji su umrli u logoru. Danas se na mjestu ulaza u nekadašnji logor nalazi nadgrobni spomenik za njih dvije, no on je samo simboličan. Gdje tačno leže njihove kosti, nije poznato.

Njen dnevnik je među papirima u skrovištu pronašla porodična prijateljica koja im je pomagala dok su se skrivali, Miep Gis (Gies), i sačuvala ga do kraja rata. Dnevnik je predala Aninom ocu Otu (Otto) kad se vratio iz logora.

Njega su Anini zapisi duboko dirnuli, a znajući da je sanjala o književnoj ili novinarskoj karijeri, većinu je njenih zapisa (osim nekih dijelova koje je smatrao previše ličnima), objavio. Dnevnik je prvi put objavljen 25. juna 1947., a do danas je doživio brojna izdanja i preveden je na mnoge svjetske jezike.

Originalni dnevnik se nalazi u muzeju Kuća Ane Frank, istoj onoj zgradi u kojoj se nalazilo Tajno skrovište u kojem je Ana provela svoje posljednje sretne dane, prenosi Index.



Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.