„Kraljica sevdalinki“, kako su je mediji prozvali, rođena je u Doboju, pod imenom Zilha Barjaktarević, kasnije poznatija kao Silvana Armenulić. Bila je treće od desetero djece slastičara Mehmeda i Hajrije.
Njena želja da postane pjevačica u početku je otpisana kao neozbiljna. Zilha je, međutim, bila tvrdoglava.
Sa nepunih šesnaest, bježi kod tetke u Sarajevo i počinje pjevati po kafanama. Umjetničko ime Silvana uzela je po tada popularnoj glumici Silvani Mangano, čiji je film “Gorka riža” posebno voljela. Mnogo godina kasnije, kad je postala velika zvijezda, priznat će koliko joj je u to vrijeme bilo teško: “Upravo u kafanama leži zametak moga hroničnog straha od budućnosti. Jer, kad muzika ugasne, kad čaše prestanu zvečati a raspjevani gosti odu svojim kućama, ja ostajem potpuno sama, pitajući se postoji li za mene sutra”.
Silvana je bila suverena vladarica scene koja se protezala od Vardara pa do Triglava. Kad bi baršunastim glasom zapjevala “Rane moje”, “Da sam ptica”, “Kraj potoka”, “Moj dilbere”, “Ciganine sviraj” ili “Sama sam”, publika je kao u transu pjevala s njom, a njen veliki hit “Šta će mi život bez tebe, dragi” jugoslavenske mladenke redovito su pjevale novopečenim muževima na vjenčanjima. Bila je ikona stila i nikad nije dopuštala drugima da je šminkaju ili joj prave frizuru. Ljudi su upijali svaki detalj iz njenog života, koji se doimao poput bajke. Znali su sve o njenom vjenčanju za tenisera Radmila Armenulića, o haljinama koje je kupovala kćerkici Gordani, o ludoj vožnji u raskošnim automobilima.
Niko, međutim, nije znao da je svekrva nije prihvaćala zato što je muslimanka, da joj otac nikad nije oprostio što se udala za Srbina (za očevog života nije smjela prekoračiti kućni prag u staroj dobojskoj čaršiji), da je bila pred razvodom s Radmilom, koji je promijenio bravu na vratima njezinog još neotplaćenog stana… Bile su to tajne koje je, uvijek damski decentna, ponijela sa sobom u grob.
Desetog oktobra 1976. godine, Silvana je izgubila život u stravičnoj nesreći na autoputu Beograd-Niš, kod mjesta Kolari.
Njen automobil smrskan je nakon što je podletio pod kamion. S njom su u smrt otišli Rade Jašarević, šef Narodnog orkestra Radio-televizije Beograd, koji je upravljao vozilom, i trudna sestra Mirsada, koja je spavala na zadnjem sjedištu. Pjevačica Lepa Lukić također je trebala biti s njima na putu, ali je zbog iscrpljenosti prespavala koncert s kojeg se trojac vraćao.
Silvaninom sprovodu prisustvovalo je gotovo stotinu hiljada ljudi, oplakivali su je milioni ljud, a njene pjesme i danas razgaljuju duše slušatelja.
