Stari narod Hunza smješten je na samoj granici Pakistana i Indije, a poznat je po tome što njihov životni vijek traje 110-120 godina. 

Zato se njihova domovina naziva "oaza mladosti". 

Skoro nikada nisu bolesni, a zahvaljujući genima, uvijek izgledaju mladoliko. 

Oni su pravi primjer da gotovo idealan način života zaista postoji. Kupaju se u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stepeni ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu. Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tokom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčiji sir. 

Postoji period kada Hunzi ništa ne jedu, a on je poznat kao "gladno proljeće". Naziv je dobio po tome što je voće tada još nezrelo i tada piju isključivo sok od suhih marelica. 

Period traje od 2 do 4 mjeseca i smatraju ga krucijalnim za svoje zdravlje i način života. Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorije, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljikohidrata.

Zbog svog načina i stila života, narod Hunza je predmet mnogih istraživanja.

Tako u knjizi "Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest" R. Bircher ističe osnovne karakteristike njihove ishrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život: to su vegetarijanski način prehrane; velika količina sirovih namirnica; dominiraju voće i povrće; prirodni proizvodi; bez ikakve hemije; namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali; alkohol i slatkiši se ne konzumiraju; poštuje se redovan period gladovanja.

Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, naljeto 1977. godine, stručnjaci su objavili kako se potpuno odsustvo raka javlja samo kod naroda Hunza. 

Za njih je prepješačiti 20-ak kilometara dnevno isto što i za nas prošetati oko kuće. Pripadnicima naroda Hunza je penjanje uz planinu kao odlazak u supermarket, a spuštaju se sretni i veseli.