Andrea je bila pred svadbom kad je njenu porodicu zadesila jeziva nesreća. Njenom ocu je dijagnosticiran rak i preminuo je prije nego što je imao priliku da vidi kćerku kako šeta do oltara. 

Postoji samo jedna veza koja može da se mjeri s povezanosti oca i kćerke - veza između brata i sestre. Brat je u ovoj priči shvatio bol svoje sestre i plan koji je smislio da ublaži patnju sestre na njen poseban dan svima je natjerao suze na oči. 

Pošto Andrea nije bila u mogućnosti da tradicionalni ples otpleše s ocem, njen brat je odlučno krenuo u akciju. 

Ne samo što je našao vremena da snimi posebnu pjesmu za tu priliku, već je uložio svoje srce i dušu u muziku i tako spremio savršen zvučni zapis za ono što će biti jedan od najvažnijih trenutaka Andreinog života. 

Najbolje od svega, ostatak muškaraca u njenoj porodici prišao je i dozvolio joj da podijeli trenutak s njima, zauzevši očevo mjesto u tradicionalnom plesu. 

Djevojku je ovo veoma pogodilo, tako da nije mogla zadržati suze.