Na nekim je licima zauvijek okamenjen izraz užasa i vriska, a cijeli je otok pokrio sloj bijelog pepela koji kao da je padao s nebesa.
Na Martiniku, otoku u Antilima u Karipskome moru, godine 1902. dogodila se najgora vulkanska katastrofa prošlog stoljeća.
U manje od 60 sekundi s lica zemlje izbrisan je grad Sen Pjer, najveći grad na otoku. Samo je troje ljudi preživjelo erupciju vulkana Mon Pele.
Danima prije visoki je vulkan ispuštao dim i otrovne plinove, ali domaćim stanovnicima je to bio relativno česta pojava kod aktivnog vulkana.
Niko se nije brinuo dok sloj pepela nije prekrio cijeli grad. Postalo je posve jasno kako će Mon Pele uskoro "puknuti". Krenula je panika u gradu.
Neki su doslovno trčali ili na magarcima odlazili iz grada. Mediji, tj. kroz njih gradski službenici, i dalje su uvjeravali stanovnike kako je sigurno da ostanu u gradu.
Osmog maja građani su čak slavili njima vrlo važan vjerski praznik uznesenja Kristova kada se nad gradom razvio oblak u obliku "gljive" koji je sa svojih 1.093 Celzija u manje od minute progutao čitav grad.
