Tokom vladavine Envera Hodže, albanskog komunističkog diktatora, mora Albanije bila su van domašaja običnog stanovništva sa striktnim naredbama da se upuca svako ko bude ronio bez dozvole.
U prethodnih 28 godina situacija se promijenila, a obala Albanije je otvorena za sve – ronioce, turiste, istraživače, arheologe, ali i lovce na blago koje se nalazi u njenim vodama.
Neistražene vode Albanije dom su brojnih relikvija koje dokumentuju turbulentnu prošlost zemlje, potopljeni brodovi, ilirska keramika i skrivena blaga kriju mnoštvo tajni i priča o ljudima koji su prešli ove vode tokom proteklih stoljeća.
Neritan Čeka, lokalni arheolog jedan je od rijetkih koji se zalaže za preduzimanje hitnih mjera kako bi se zaštitila neprocjenjiva baština koja se nalazi pod vodom.
- Veći dio tog bogatstva leži na dubini od 20 do 30 metara i lako je dostupan čak i bez posebne opreme. Mnogo toga je već nestalo bez traga - kaže on.
Početkom osamdesetih godina, pod budnim okom pristalica Envera Hodže, određenim arheolozima i vojnicima bilo je dozvoljeno da prodru u dubine i tada je Neritan prvi put ugledao blago koje je morsko dno krilo.
- Vidio sam neobično bogatstvo, amfore, keramiku, arheološke objekte koji danas više ne postoje. Timovi evropskih, pa čak i albanskih ronilaca su potom počeli da pljačkaju to na varvarski način- rekao je Čeka.
U posljednjih deset godina, američka Nautička fondacija sprovela je eskpedicione ture duž obale i otkrila 40 brodskih olupina u neposrednim teritorijalnim vodama. Neke od pronađenih olupina datiraju iz 7. stoljeća prije nove ere, pa sve do brodova iz Prvog i Drugog svjetskog rata.
Među skeletima ovih brodova nalaze se i bezbrojne rimske amfore i nekoliko vaza koje se na crnom tržištu u Albaniji mogu naći za oko 100 eura. Mnogi vrhunski restorani ponosno ih prikazuju dok se neki artefakti šalju u London gdje se preprodaju i za deset puta veći iznos.
Najbolji primjer je olupina austrougarskog broda "SS Linz" koji je potonuo sa hiljadu putnika. Pirati su pokupili sve dragocjenosti koje su danas izložene u privatnom muzeju u Austriji.Osim prodaje muzejima, mnogi ratni brodovi se lišavaju visokokvalitetnog čelika jer čelik proizveden prije nuklearnih eksplozija u svijetu nema nikakvu radioaktivnost i može se koristiti za osjetljivu medicinsku i naučnu opremu.
Jedan takav brod je mađarsko-hrvatski parobrod "Pozzoni" koji je potonuo pored obale Drača 1916. godine. Kada je prvi put otkriven 2013. godine moglo se vidjeti da je ostao netaknut, ali samo tri godine nakon toga od njega nije ostalo ništa. Sličnu sudbinu doživio je i brod "Po", italijanski medicinski brod koji je potonuo 1941. godine pored obale Valone. Otkako se saznalo za njega, njegov trup je potpuno rastavljen, a svi vrijedni predmeni poput telegrafa, svijetla i kompasa su ukradeni i danas se prodaju od pet do 100 hiljada eura.
Nažalost, albanska vlada je prekasno preduzela korake da zaštiti tajne dubokih mora, a u junu 2018. godine usvojen je novi zakon koji klasifikuje brodske olupine kao kulturne spomenike sa strogim dozvolama za ronilačke timove. Lokalna policija takođe sarađuje sa Interpolom u pronalaženju i vraćanju ukradenih artefakata, doduše do sada bez puno uspjeha.S druge strane, budžet za arheologiju iznosi samo 30 hiljada, pa je jasno da istorija, kultura i očuvanje nisu prioritet albanske vlade.
