Davne 1993. godine Johan Hjubers čitao je svojoj djeci biblijsku priču o Nojevoj barci u kojoj je Bog zapovijedio Noi da napravi jednu barku da bi spasio sebe, svoju porodicu i životinje od velikog potopa. Tada je ovaj građevinac iz Holandije došao na ludu ideju. Naime, on je odlučio napraviti sopstvenu verziju Nojeve barke. Kada je to čula, njegova žena je prasnula u smijeh i rekla mu da "kada je završi, može da se spremi i za godišnji odmor na Mjesecu".

Johan je, s druge strane, bio smrtno ozbiljan i završio svoj bizarni projekt. On, međutim, nije bio zadovoljan urađenim, smatrajući da je barka previše mala pa ju je razmontirao i krenuo da pravi novu i veću.

Njegova nova barka je već završena. Koštala je čak 1,6 miliona dolara. Johan je ovog puta bio prijatno iznenađen konačnim rezultatom svog napora, ali je ipak priznao da je barka mogla ispasti i bolje da je imao više iskustva u brodogradnji.

Nije teško biti impresioniran kreacijom ovog posvećenog čovjeka. Njegova barka je visoka gotovo 23 metra (skoro kao petospratna zgrada), duga oko 150 metara, dok je njen kapacitet malo više od 5.000 ljudi. Kao i u biblijskoj priči, ona je puna životinja, kao što su nosorozi, slonovi i gorile, ali, naravno, ne pravih.

Nojeva barka je u početku bila popularna atrakcija za turiste koji su bili u posjeti gradu Dodrehtu u Holandiji, ali su lokalne vlasti ušle u sukob s Johanom pa je ona trenutno zatvorena za javnost.

Johan se, međutim, ne predaje i planira da sa svojom barkom otplovi do Izraela. Budući da je pravljena prema specifikacijama iz Biblije, barka nema motor, što znači da je potreban remorker da je odveze. Johan za sada nema sredstva za ovaj poduhvat, ali poziva vjernike i druge entuzijaste za ovakve projekte da mu pomognu donacijom na njegovoj internet-stranici.

Lako je biti ciničan i reći da je ovaj čovjek trošio vrijedne godine svog života da bi napravio nešto što je za mnoge ljude beskorisno. Međutim, koliko ljudi može kazati da je uspjelo da završi praktično nemoguć projekat koji im je bio drag srcu i pored nipodoštavanja okruženja i ne baš prevelikog entuzijazma bližnjih za takvu ideju? Svakako, ne puno…