Da je stvarnost nekad čudnija od fikcije, dokazuje i ovih šest istinitih priča o ljudima koji su nestali i nikad ih više niko nije vidio. Priče su preuzete s internetske stranice "The Charity Project", koja služi kao svojevrsni katalog nestalih osoba.
1. Porodica Martin i dvojica bivših kriminalaca
Porodica Martin iz Portlanda u Oregonu 7. decembra 1958. godine otišla je u nabavku božićnih ukrasa i nikad se više nije vratila.
Osim bračnog para Keneta (Kenneth) i Barbare, nestale su i njihove tri kćerke: Barbara (14), Suzan (Susan, 13) i Virdžinija (Virginia, 11).
Nekoliko mjeseci kasnije tijela Suzan i Virdžinije pronađena su na obalama rijeke, a jedno od drugog bila su udaljena oko 50 kilometara.
Policija je isprva mislila da su možda automobilom sletjeli u rijeku, no kako preostali članovi porodica, kao i njihov auto, nikad nisu pronađeni, njihova sudbina ostala je nepoznata.
Sve je dodatno zakomplicirala činjenica da su na dan njihovog nestanka policajci na tom području uhvatili dvojicu bivših robijaša s ukradenom puškom, no nisu uspjeli povezati ova dva slučaja.
2. Bobi Dunbar i genetska analiza
Četverogodišnji Bobi odlutao je od svoje porodice, a potraga za njim trajala je čak osam mjeseci.
Policija je pronašla četverogodišnjeg dječaka u Misisipiju s Džulijom Anderson (Julia). Iako su i ona i njen partner tvrdili da je dječak njen sin, Bobijevi roditelji su tvrdili da se radi o njemu.
Kako se cijela priča odvijala 1912. godine, nije postojao način da se dokaže čije je dijete, a kako Džulija nije imala novca za advokata, skrbništvo su dobili Persi (Percy) i Lizi (Lessie) Dunbar.
Dječak je cijeli svoj život proveo kao Bobi Dunbar (Bobby), a tek je 2004. genetska analiza pokazala da nije bio ni u kakvom srodstvu sa svojim navodnim roditeljima.
3. Bil Gafni i babaroga
Godine 1927. četverogodišnji Bili Gafni (Bill Gaffney) otišao se igrati sa svojim trogodišnjim prijateljem u njihovoj zgradi u Bruklinu, Njujork. Samo nekoliko minuta kasnije, obojica su nestala.
Mlađe je dijete naposljetku pronađeno na krovu zgrade, a policiji je ispričao da je Bilija ukrala Babaroga, stariji gospodin sa sijedim brkovima.
Tom je opisu odgovarao lik serijskog ubice Alberta Fiša (Fish), koji je kasnije priznao da je ubio Bilija, no njegovo tijelo nikad nije pronađeno.
4. Evelin Hartli i čuvanje djece
Priča o nestanku mlade Evelin Hartli (Evelyn Hartley) zvuči poput horor filma. Petnaestogodišnja Evelin otišla je čuvati djecu kao zamjena za redovnu dadilju porodice.
Kad se nije javila roditeljima u dogovoreno vrijeme, nekoliko puta su je pokušali nazvati, a zatim ju je otac otišao potražiti.
Kad je stigao do kuće, pronašao je zaključana vrata, upaljeno svjetlo i uključen radio. Beba koju je Evelin čuvala mirno je spavala u svojoj kolijevci, ali njegovoj kćerki nije bilo traga.
Budući da je pronašao razbijen prozor i njene slomljene naočale na podu u dnevnom boravku, odmah je pozvao policiju.
U podrumu su pronašli jednu njenu cipelu i tragove krvi u dvorištu. Psi tragači su njen miris pratili dva bloka dalje, a zatim je odjednom nestao. Policija je pretpostavila da je otmičar u tom trenu Evelin ubacio u automobil i odvezao se s njom.
Iako je nakon njenog nestanka organizirana jedna od najvećih potraga u državi Viskonsin, Evelin nikada nije pronađena.
U slučaju da je živa, danas bi imala 81 godinu.
5. Brus Kremen i kampiranje
Šestogodišnji Brus Kremen (Bruce) nestao je tokom kampiranja u grupi od 80 djece, a iako su njegov nestanak primijetili samo nekoliko minuta kasnije, nikad nije pronađen.
Prvo se smatralo da se izgubio u šumi, no kako nakon detaljne pretrage nisu pronađeni ni on ni njegovo tijelo, kasnije su njegovu otmicu pripisivali serijskom ubici Maku Reju Edvardsu (Mack Ray Edwards).
Edvard je u vrijeme Brusova nestanka radio na obnovi cesta te se vjeruje da je tijela svojih žrtava zakapao ispod asfalta. Iako je priznao ubistva neke druge djece, Edvard do smrti nije priznao da je ubio Brusa, no mnogi su i danas uvjereni u njegovu krivnju.
6. Djeca porodice Soder i požar
Na Badnjak 1945. godine nestalo je petero djece porodice Soder (Sodder) iz njihove porodične kuće u Zapadnoj Virdžiniji. Petero od ukupno desetero djece zamolilo je roditelje da ih puste da se još malo igraju božićnim poklonima, s čim su se oni složili i otišli spavati.
Majku je u jednom trenu probudio telefonski poziv, a kad je osobi s druge strane rekla da nikad nije čula za čovjeka kojeg traži, on se samo nasmijao. Kasnije je primijetila da su sva svjetla u kući bila upaljena, zastori navučeni, a vrata otključana.
U pola dva ujutro ponovo ju je probudio čudan zvuk i shvatila je da im se kuća zapalila. Ona, suprug i petero njihove druge djece sretno su se izvukli, no petero djece koja su tražila da se ostanu igrati nikad nije pronađeno.
Službeni je zaključak istrage bio da su poginuli u požaru, no njihova tijela nisu pronađena, a oba roditelja su do smrti vjerovala da su im djeca živa.
