Čuveni sarajevski hotel “Holiday Inn” od omiljenog gradskog okupljališta postao je početkom rata nešto drugo, postao je dom za stotine stranih novinara koji su izvještavali iz olimpijskog grada, kojeg je brzo zahvatao ratni plamen.
- “Holiday Inn” bio je tada nekakvo sabirno mjesto, čak i ako si htio da nađeš posao kao prevodilac ili lokalni producent, morao si doći u “Holiday Inn” – kaže Slobodanka Boba Lizdek (50), danas poznato ime u svijetu marketinga.
Prvi susret
Ona se u Sarajevo vratila u novembru 1991., sa postdiplomskog studija u Madridu, gdje je bila stipendist Kraljevine Španije.
- Kako sam tada bila jedna od rijetkih u Sarajevu koja je govorila španski jezik, počela sam da radim kao prevodilac za španske novine – govori Slobodanka.
Među brojnim novinarima koji su iz hotela “Holiday Inn” svakodnevno slali svoje izvještaje, bio je čovjek koji je u Sarajevo stigao iz Bejruta Pol Markand (Paul Marchand), tada velika novinarska zvijezda. Prema njegovoj knjizi, u Sarajevu se ovih dana snima fil “Simpatija za đavola”.
Na prvi susret, Pol Markand nije impresionirao tada 24-godišnju Bobu Lizdek, ali sudbina je htjela drugačije.
- Previše je nekako bio upadljiv i previše je nekako bio ekstravagantan. Nisam pokazivala pretjeranu zainteresiranost da ga upoznam. No, jednog dana, zazvonio mi je telefon, jer su telefoni još radili, on se predstavio i rekao da želi da radi neku priču, da je čuo da ja prevodim s francuskog jezika i pitao da li bih mogla da radim s njim. Nisam imala pojma da je to on, nisam čak ni imala pojma kako se zove. Dogovorili smo se da se nađemo pred RTV domom. Kada sam se okrenula i vidjela da je to on, nisam mogla vjerovati, kada mi je prišao, rekla sam mu: “Da sam znala da ste to vi, ja nikada ne bih pristala da radim za vas.” Njemu je to bilo beskrajno simpatično i smiješno – govori Boba.
Dvije polovine srca
Taj susret u ratom opkoljenom gradu bio je “fatalan” za oboje. Rat koji u pravilu razara i razdvaja, učinio je nešto suprotno i spojio dvoje ljudi s dva različita kraja svijeta. U gradu okruženim mržnjom, rodila se ljubav.
- Iako na početku nije bilo toga, Pol i ja smo u jednom trenutku shvatili da smo, zapravo, kao dvije strane jedne osobe, kao dvije polovine srca. Ostali smo vezani cijeli život, pa i poslije, i danas, kad on više nije živ – sjeća se Boba.
Nakon ranjavanja u Sarajevu i brojnih operacija, Pol se povukao u Pariz, gdje je okončao svoj život 2009. godine.
