Nedavni navodi da su istraživači finansirani od strane njemačke auto industrije testirali efekte ispušnih gasova na ljude i majmune pokrenuli su ozbiljne polemike o istraživačkoj etici u korporativnom svijetu.

Testove su radili naučnici u ime, sada raspuštene Evropske istraživačke grupe za životnu sredinu i zdravlje u sektoru saobraćaja (EUGT), koju su finansirali Volkswagen, Dajmler i BMW. Cilj je bio da se posmatra i zabilježi efekat zagađivanja i emisija iz dizel motora koristeći savremenu tehnologiju prečišćavanja ispušnih gasova.

Etički gledano ovakva istraživanja imaju za cilj da budu od velike koristi društvu, sačuvaju živote i unapređuju znanje. Ali, istraživanja uvijek dolaze sa štetom po one koji su podvrgnuti testiranju. Pitanje je: da li se žrtvovanje objekata (čitajte, živih bića) opravdava zarad koristi po čovječanstvo?

U slučaju testa ispušnih gasova, najvažnije pitanje bilo je da li je izlaganje majmuna i ljudi opravdalo korist ovakvog istraživanja.

Izlaganjem supstancama za koje javno znamo da su opasne, a to ne krije čak ni automobilska industrija, potencijalne koristi bi morale biti više nego značajne da bi se tako nešto opravdalo. Uostalom, ljudi mogu da volontiraju, ali životinje ne.

Kada je korporativno istraživanje u pitanju etika je vrlo često odsutna, a zamjenjuje se centralnim ciljem povećanja profita. Ovo ne znači da u nekim slučajevima nema sekundarnih socijalnih koristi. Kada je u pitanju emisija štetnih gasova, tehnologije razvijanja i testiranja tehnologija za smanjenje imaju sekundarne prednosti u smislu poboljšanja javnog zdravlja i životne sredine.

Količina rizika kojoj se subjekt izlaže i potencijalna šteta su, s druge strane, veoma važni faktori. Posebno u slučaju nedavnih testova gdje je rizik od izlaganja ovakvim gasovima gotovo smrtonosan.

U slučajevima kada je potencijalna šteta po organizam velika, ljudi i dalje mogu da odluče i daju saglasnost. Možda postoje granice koje smatramo da ne treba da prelazimo, pa čak ni za dobrobit društva. Opet, životinje nemaju čak ni tu opciju odlučivanja.

Jako je teško opravdati ovakve testove na ljudima, a pogotovo životinjama. Pošto životinjski subjekti ne mogu dati saglasnost, istraživanje bi moralo da bude od krucijalnog značaja za čovječanstvo da bi javnost žrtvu nedužne životinje mogla da opravda.

Nažalost, šminka i mnogi kozmetički proizvodi čijem su testiranju podvrgnute životinje ne mogu se nazvati krucijalnim po društvo.