Mariji Antoaneti su epiteti pripisivani iz raznih smjerova. Optužbe protiv nje su bile namjerne, nenamjerne ili zlonamjerne – nikad nije utvrđeno.
Da li je bila ljubitelj hljeba ili kolača, još uvijek nije utvrđeno, ali da je preteča mnogih modnih trendova i inspiracija velikom broju dizajnera, umjetnika i make up stručnjaka i da je uvela mnogobrojne inovacije u tadašnji svijet francuskog društva, to je apsolutno sigurno kao i to da na pomen njenih modnih egzibizija i danas ženama zatrepere okice.
Mnogi se pitaju da li je bila mučenica, rasipnica, ikona stila ili su priče o njoj samo istorijski mit kome je svako dodao notu svoje subjektivnosti.
Marija Antoaneta je rođena 2. novembra 1755. godine u palati Hofburg u Beču, kao petnaesto dijete i najmlađa kćerka Franje I i Marije Terezije i nazvana je Marija Antonia. Sa 14 godina udala se za francuskog kralja Luja XVI.
Od graciozne, na početku obožavane heroine sa istančanim ukusom za umjetnost, koja je po dolasku na dvor uvela jednostavnost i klasičnu modu, koja se pod okriljem njenog uticaja raširila na sve četiri strane svijeta ostavljajući jak pečat na ulice francuske čaršije, do uboge, omražene žene koja je skončala na najgori mogući način.
Udajom za Luja XVI na granici sa Francuskom je njena odjeća austrijske mode zamijenjena francuskim haljinama, čime se simbolično odrekla svoje nacionalnosti.
Skinula je austrijsku odjeću, ali je nastavila da unapređuje francusku modu brojnim idejama, inovacijama i kreacijama.
Ono po čemu je ostala najviše upamćena su čuvene puf frizure, koje su dostizale i do jedan metar u visinu, a na frizurama su svoje utočište nalazili i razne vrste bisera, ukrasa, minijaturne skulpture brodova, pa čak i igračke.
One sa osjetljivim želucem će svakako uznemiriti način pravljenja ovih frizura za koje se koristila konjska balega, kako bi čvrsto stajale i bile održive.
S obzirom na to da kosu nisu prale ni po nekoliko mjeseci te im je usljed tog otpadala, to je Mariju Antoanetu dalje inspirisalo da uvede nošenje perika i dizajnira posebne kutije za njih.
Rumenilo, ruž na sredini usana, nanošenje crvenila na oči samo su neki od načina na koje je modno osvijestila dame tog vremena. Parfemima, lepezama, madežima od baršuna doprinosila je isticanju svoje ženstvenosti i osmišljavala nove načine zavođenja.
Takođe je bila inspiracija i za kolekciju od 36 pari cipela velikom Christianu Louboutinu.
Osim Louboutina elemente stila Marije Antoanete su sadržali i kolekcije “Dolce&Gabbane”, postavka “Chanelove” revije, a i časpois “Vogue” je više puta birao ovu damu za centralnu ličnost svojih izdanja.
Ona se čak usudila i da skrati haljinu do gležnja i obuče pantalone kada bi išla sa svekrom u lov. Izbacila je rigidne dvorske nošnje i uvela mnogo jednostavnije i, kada je komfornost u pitanju, prihvatljivije haljine.
O njoj je u režiji Sofije Kopole 2006. snimljen i film, a glumila je čuvena Kirsten Danst.
Mnogi se pitaju zbog čega je nakon svega ovog postala toliko omražena u narodu. Kao i svugdje tako je i ovdje neko morao da plati ceh svih njenih balova, ideja, kreacija, planova i projekata.
Narod je bio taj koji je plaćao njena skupocjena zadovoljstva u kojima je francuska kraljica pronalazila izlaz iz nezainteresovanasti supruga i majčinih kritika.
Možda su njeno rasipništvo i hirovitost zaista dostigli tolike razmjere da je zaslužila da bude giljotinirana, a možda su ipak političke frakcije, struje i situacije doprinijele da Marija Antoaneta okonča kao uboga građanka u bijelim ritama i da joj posljednje riječi budu: “Oprostite gospodine.”
Ostaje nam u stilu slovenske antiteze da se pitamo:
“Šta se jelo u zemlji Francuskoj?
Da l’ je hljeb ili su kolači?”
Ili ipak zrnevlje revolucije koje je nahranilo mnoge duše, ali i odnijelo mnoge žrtve.