Lijepo je voljeti životinje i posvećivati pažnju kućnim ljubimcima, ali u svemu, pa i tome, treba imati granice.

Pogledajte zašto nikako ne biste smjeli da dozvolite psu ili mački da vas ližu...

Kada je 2007. godine Džuli Mekena stigla u bolnicu u australijskom gradu Mildžura, jedva da je mogla da govori. Njene ruke i noge bile su hladne i modre, a lice je poprimalo ljubičastu boju.

Doktori su ubrzo utvrdili da je Džuli bila u septičkom šoku - bakterije u njenom krvotoku su napadale njene organe. Čak i nakon primjene antibiotika, modra boja širila se njenim tijelom, a organi su počeli da otkazuju. Na kraju, djelovi njenih ruku i nogu postali su crni.

Džuli je bila hospitalizovana više od dvije nedjelje prije nego što su doktori identifikovali bakterije u krvi. U pitanju je bila bakterija Capnocytophaga canimorsus, koja se često može naći u pljuvački zdravih pasa i mačaka.

Baš poput Džuli, većina nas ne zna šta se nalazi u pljuvački naših ljubimaca i koliko može biti opasno po naše zdravlje. Naša koža i imuni sistem nas obično štite od klica naših ljubimaca - ali to nije uvijek slučaj. Imuni sistem i potencijalni patogeni su u stalnoj interakciji, i sve dok se održava ta ravnoteža infekcija izostaje. Međutim, kada se ravnoteža naruši i prevagne virulencija, bakterija, nastaje infekcija.

Oko 10 do 15 posto ugriza pasa, kao i polovina mačjih ugriza, postaju zaraženi, a posledice su ponekad smrtonosne - rezultati jedne studije pokazali su da je 26 odsto ljudi zaraženih bakterijom Capnocytophaga canimorsus izgubilo život.

Naučnici su sada odlučili da ispitaju sve bakterijske vrste koje žive u ustima pasa i mačaka i da ih uporede sa našim, a njihov rad otkriva mnoštvo potencijalnih patogena koji se skrivaju u svakom njihovom "poljupcu" upućenom nama.

Najmanje četvrtina pasa i mnogih mačaka nosi u sebi bakteriju Capnocytophaga canimorsus. Ljudi je nemaju u svom organizmu, a kada bakterija dospije u krvotok, tijelo se, baš poput Džulinog, trudi da se izbori sa infekcijom.

U Džulinom slučaju, antibiotici su na kraju uspjeli da joj spase život, ali su doktori ipak morali da joj amputiraju lijevu nogu, dio desne i sve prste.

- To je promjenilo moj život u svakom pogledu - izjavila je Džuli kasnije u intervjuu za ABC News u Australiji.

Ako neko zna šta se nalazi u ustima psa ili mačke, onda je to Flojd Džurist, bakterijski genetičar na Institutu Forsit i i profesor oralne medicine na Harvardu. Džurist je pionir u polju proučavanja oralnog mikrobioma - svih bakterija koje žive u ustima ljudi, pasa i mačaka.

Oko 400 do 500 bakterijskih vrsta uobičajene su i obilne u ljudskim ustima, kaže doktor Flojd. Do sada, njegove kolege i on identifikovali su i oko 400 vrsti bakterija kod pasa i skoro 200 kod mačaka, a daljim istraživanjima nada se da će ih naći još.

Jedan od glavnih razloga zbog kojeg možemo dobiti infekciju od naših ljubimaca, kaže on, jeste taj da se naši bakterijski ekosistemi u potpunosti razlikuju.

- Ako pogledate ljude i pse, videli biste samo 15 posto istih bakterija. Oralni mikrobiomi kod mačaka i pasa, s druge strane, preklapaju se za oko 50 odsto - ističe doktor.

Sve to ima veze i sa tim čime se bakterije hrane. U ljudskim ustima dominiraju streptokoke koje se hrane šećerom.

- Pošto mačke i psi ne jedu toliko slatkiša, oni skoro i nemaju streptokoke - objašnjava doktor.

Samo jedan "liz" dovoljan je da prenese milione ovih nepoznatih bakterija i one se mogu otkriti na ljudskoj koži nekoliko sati kasnije. Da li će naša koža i imuni sistem dozvoliti ovim bakterijama da prodru u naš organizam, na žaslost, ne zavisi uvijek od nas.