Kučanska džamija u Rožajama podignuta je sredinom XIX stoljeća, a u njenoj gradnji korišteni su kamen i drvene grede. Minaret joj je od borovine, a upečatljiva je baš zato što se toliko razlikuje od svih onih na koje ste inače navikli: prosto, izgleda kao neka šarena alpska kuća.

Kučanska džamija u Rožajama vjerovatno je sagrađena sredinom XIX stoljeća, na vakufu jednog istaknutog tamošnjeg muslimana tog doba, a ime je dobila po mahali u kojoj se nalazi.

Smještena je na lijevoj obali Ibra, a nekada se ispred nje nalazio omanji trg koji je danas raskrsnica; u njenom su sklopu također nekada bili i dućani smješteni u prostorijama od čijeg se iznajmljivanja izdržavala džamija, što je inače česta praksa u islamskom svijetu (čak i kod velikih carskih i vezirskih džamija, poput džamije Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu).

Pored džamije se danas nalazi vakufska kuća u kojoj su smještene učionice, stanovi za hodže i kancelarije Islamske zajednice, a sagrađena je od kamena sa borovim gredama koje pojačavaju zidove. Prizemlje je ukopano u zemlju, a južni ugao džamije je pojačan potpornim zidom kako bi se spriječilo njeno dalje urušavanje. Trem je zastakljen 1983. godine.

Petnaest metara visoki minaret je u potpunosti sagrađen od drveta, a premda je danas obnovljen, iz teksta objavljenog u beogradskom listu "Vrijeme" 5. avgusta 1934. godine znamo da je u međuratnom periodu bio nakrivljen (tekst je objavljen pod naslovom "Varoš sa jednom ulicom i džamijom, naherenom kao krivi toranj u Pizi"; međutim, postoji još jedna džamija, veća i mnogo starija, džamija sultana Murata II, koja se zove i Gornja džamija, a koja je podignuta 1450. godine).

Uprkos brojnim renoviranjima, Kučanska je džamija sačuvala svoj prvobitni izgled i stoga je jedan od rijetkih spomenika starih Rožaja koji i dalje odolijeva promjenama. Međutim, njeno trenutno stanje je loše i potrebne su nove građevinske intervencije.