Poznata je fraza da su situacije koje nam se dešavaju u životu isključivo posljedica odluka koje donosimo. Ipak, ova tvrdnja nije u potpunosti tačna.

Naš mozak je komplikovana mašina koja nas veoma često vara i ugrožava našu percepciju stvarnosti. A sve u svrhu fizičke zaštite našeg bića. Fenomeni koje naš mozak stvara u potpunosti eliminišu civilizacijsko i društveno razumno ponašanje u određenim situacijama. Da li i vašim životima vladaju ovi fenomeni?

Sindrom ključale žabe

Ovaj sindrom je dobio ime nakon pravog eksperimenta. Name, ukoliko žabu stavite u vodu prijatne temperature i polako je zagrevate, ona će se grčevito boriti da stabilizuje svoju telesnu temperaturu i neće biti u stanju da iskoči iz vode kada provri. Sa druge strane, ukoliko žabu ubacite u ključalu vodu, ona će iskočiti odmah. Ovaj, pre svega, biološki eksperiment je otkrio i jedan fenomen koji je lako primenljiv na ljudsku psihu. Ukoliko se nađemo u prijatnom društvu i tokom vremena se atmosfera pogoršava, mi ćemo sebe terati da izdržimo još malo naprijatnosti. Ako se, pak, odmah nađemo u napetoj situaciji, velika je verovatnoća da ćemo je istog momenta i napustiti.

Fenomeni konzervativnog razmišljanja

Naš mozak ima tendenciju da se drži puno puta ponovljenih informacija, bez obzira na to da li su one tačne ili ne. Razlog tome leži u činjenici da je mozak programiran da sačuva naše tijelo od bilo koje opasnosti. Ukoliko je mozak shvatio da je tijelo bezbjedno ako koristi stepenice, upaliće alarm svaki put kada koristite lift. Ovaj i još mnogo primera iz industrijske revolucije pokazuju da su fenomeni konzervativnog mišljenja više posledica biologije nego vaspitanja.

Efekat noja

Kada stvari krenu silaznom putanjom, ljudi veoma često odbijaju da znaju detalje problematične situacije. Kao što noj zabija svoju glavu u pjesak dok mu se približava opasnost, potpuno nesvjestan da mu je tijelo i dalje vidljivo. Ovaj psihološki fenomen može da se opiše često upotrebljenom rečenicom Ono što ne vidim, to ne postoji. Međutim, svi znamo da to nije istina. Na ovaj način, mozak ubrzano pokušava da reši problem opasnosti sakrivajući - sebe. A to je, kao što se i pokazalo, gotovo uvijek loš potez. Ovaj fenomen takođe pokazuje da u novonastalim, kriznim situacijama mozak baš i nije dobar vojskovođa.

Efekat slijepe mrlje

Ovaj fenomen je opisan narodnom poslovicom da od drveta ne vidimo šumu. Takozvana kognitivna pristrasnost je sindrom od kog pate svi ljudi. U psihološkom smislu, efekat slijepe mrlje se najbolje vidi kada neko burno reaguje na nečiju osobinu, a pri tom je i sam, najčešće, ima. Međutim, kod sebe je zanemaruje, ne smeta mu toliko i nema nameru da je ispravi. Ali, kod ostalih mu izuzetno smeta i daje povod za burne reakcije. Istraživanja pokazuju da je svako od nas barem jednom u životu doživio ovaj efekat.

Fenomeni istraživačke dostupnosti

Veoma često ljudi precjenjuju vrijednost dostupnih informacija, naročito prilikom donošenja odluka. Ovaj fenomen je usko povezan sa efektom konzervativnog razmišljanja, jer iako su nam dostupne nove informacije zbog kojih naša odluka može biti bolja, ali drugačija, naš mozak se drži često ponovljenih informacija. U životnom smislu, ljudi se teško odriču starih navika, koliko god su svjesni da su one loše po njih. Mozak veoma teško dozvoljava promjene na koje nije naviknut. Zato, kapa dolje svakom ko je uspio da se riješi neke loše navike. Ne kaže se uzalud da je na taj način pobedio samog sebe. Što je, kada su psihološki fenomeni, očigledno izuzetno teško.

Daning-Krugerov efekat

Prema stručnoj definiciji, ovaj efekat je kognitivna sklonost u kojoj neobučene osobe donose neadekvatne odluke i netačne zaključke. Njihova nekompetentnost onemogućava njihovu metakognitivnu sposobnost da shvate greške. Neobučene osobe imaju iluziju superiornosti , rangirajući svoju sposobnost iznad prosjeka, mnogo više nego što ona zapravo jeste. Sa druge strane, visoko obučeni su skloni da podcjenjuju sebe i svoje osobine pateći od iluzije inferiornosti. Paradoks ovog fenomena, prema Daning-Krugeru, leži u tome da kompetentnost može da oslabi samopouzdanje, a nekompetentnost da ga uveća.

Psihološki efekat naduvanog samopouzdanja, bez ikakve osnove, smo svi imali prilike da vidimo u životu. I ovde mozak igra glavnu ulogu (i još režira). Rupe u neznanju popunjava osionim samopouzdanjem, ne dozvoljavajući biću da jasno sagleda sve informacije. Sa druge strane, kompetentni, baš zbog povećanog broja informacija kojima barataju, kritičko mišljenje praktikuju prvo na sebe pa tek na okolini. Poznato?

Fenomeni nultog rizika

Studije su pokazale da ukoliko ljudi moraju da biraju da li će postojeći mali rizik da smanje na nulu ili neki veliki da drastično umanje- oni biraju ovo drugo. Čak iako je to kontraproduktivno. Poznato je da najmanje ljudi na svjetu, kada je saobraćaj u pitanju, strada u avionskim, dok je najviše poginulih i povrijeđenih u automobilskim nesrećama. Ipak, ljudi i dalje smatraju da je bolje da se broj automobilskih nesreća svede na neku prihvatljivu cifru, nego da se vazdušni saobraćaj dovede do savršenstva, bez ijednog poginulog. U životnom smislu, ovi fenomeni su primjenljivi na to da su ljudi češće skloni da umanjuju krupne probleme, nego da se pozabave eliminacijom sitnih.

Sindrom kofe sa krabama

Zapažanja morskih biologa nam govore da ukoliko se jedna kraba nalazi u kofi, ona će da izađe napolje. Međutim, ukoliko se u kofi nalazi više kraba, ostale povlače bjegunca nadole i ne dozvoljavaju joj da izađe. Kod nas je ovaj sindrom poznat kao psihologija mase. Ili, ona narodna, kud svi Turci tu i mali Mujo. Ljudi podsvjesno ne podržavaju nečije promjene, jer će onda oni, koji se nisu promjenili, izgledati lošije, u poređenju sa ovim promjenjenim.

Efekat dr Foksa

Ovaj efekat je izuzetno jak i vrlo primjetan u svim društvima u kojima jedan čovjek predstavlja vlast. Sam efekat je i veoma opasan jer čini sumnjivim informacije koje nisu došle iz usta harizmatičnog vođe. Većina ljudi vjeruje elokventnim govornicima, često ne primjećujući povrede logike ili čak lažne informacije. Sa druge strane, apeli nemaju osobinu harizmatične elokvencije već alarma. Na šta mozak reaguje pobunom protiv tih uzbunjujućih informacija i u startu ih odbacujući kao lažne.

Fenomeni emotivnog iščekivanja

Ovi fenomeni su vrlo životni i imaju mnogo veze sa podsvjesnim. Mozak uvijek želi sigurnost. Zato, kada se zaljubite u nekoga uvijek vidite vašu budućnost kao sigurnu. Iako čak i tokom perioda zaljubljenosti postoje signali koji ukazuju da realnost nije takva, mozak zanemaruje te informacije. Kada zaljubljenost i strast prestanu, ostane realan život koji se umnogome razlikuje od vizije sigurnosti. Zbog toga ljudi toliko pate kada zaljubljenost prestane. Nije nestala osoba u koju su bili zaljubljeni. Već vizija sigurnosti u kojoj se mozak najudobnije osjeća.