Prije godinu dana djevojku od 19 godina je silovao potpuni stranac u blizini njene kuće. Od kućnih vrata bili su udaljeni samo minutu hoda.
Lilijan je ispričala svoju tramu. Kako je bio potpuni mrak upalila je mobilni telefon, prebacila je kameru na snimanje selfija, nadala se da će zbog jarkog svjetla napadač odustati i prestati. Vrištala mu je u lice. "Snimam te, snimam te! Nećeš se izvući iz ovoga!" On nije prestao, srušio ju je na pod i silovao je, bez ikakvog oklevanja. "Nije dugo trajalo, ali činilo se kao cjela vječnost", ispričala je djevojka.
Poslije svega otrčala je kući, njeni roditelji odmah su nazvali policiju. Rečeno joj je da ne smije da se tušira, češlja, niti da pere zube. Dobila je upute da se odveze do najbližeg Centra za seksualne napade, koji je od njene kuće udaljen 45 minuta. Tamo je započela forenzična istraga na njenom tijelu.
- Nadrealno je. Čim uđeš unutra moraš skinuti sve sa sebe. Doslovno ležiš gola na metalnom krevetu dok ti neko gura predmete u vaginu. Merili su mi masnice i posekotine u milimetar. Iako su žene u mom Centru bile divne. Pričale su sa mnom o tetovažama, činile su sve da se osjećam sigurno, prisjetila se Lillian.
Napravili su testove na polne bolesti, HIV i trudnoću. Morala je popiti tablete koje se zovu profilaksa nakon izlaganja, što je, kako kaže, prevencijski lijek protiv HIV. Do tada nije ni znala da to postoji. Morala ih je piti tri puta na dan mjesec dana. Kaže da se ne može sjetiti koliko puta je morala ponoviti priču policiji. Pitali su je i najintimnije detalje o silovanju.
- Je li ti suknju povukao gore ili ju je spustio. Je li penetrirao u tebe s ove ili one strane?, iznova i iznova je morala odgovarati na takva pitanja. Počela bi histerično da plače i mislila je kako ne može više samu sebe mučiti. Čak je u jednom trenu mislila odustati od cijelog slučaja. Žvakala je i statistike koje pokazuju kako otprilike samo 15 posto silovanih ljudi u stvari i prijavi zločin. Pitala se zašto ne može biti dio te tihe većine, ne bi morala prolaziti sve što je prolazila.
Bez snimka koju je napravila tokom samog silovanja, njenog silovatelja možda nikada ne bi pronašli. Bio je to ključni dokaz na sudu.
- Moj napadač je priznao krivicu i osuđen je na 13 godina. Bila sam u sudnici s mamom, mojom socijalnom radnicom i drugim ljudima koji su mi pomagali. Vidjela sam olakšanje na njihovim licima - svi ovi mjeseci muke su se isplatili i dolaze kraju, rekla je Lillijan. I ona je osjetila ogromno olakšanje, imala je osjećaj završetka jednog poglavlja. Mogla je krenuti sa životom dalje. Snimila je i dva videa na Jutjubu, nazvala ih je "Ono što ti ne kažu o seksualnom napadu". Između ostalog, upozorava da iako je ona bila ta koja je napadnuta nakon što je odlučila otkriti svoj identitet, komentari u medijima i na društvenim mrežama bili su odurni. Ljudi su je nazivali bijelom ku.vom. Istakla je i da upozoravanje drugih na opasnost njoj pomaže u procesu oporavka.
