Žesus(Jesus) je imao 13 godina kada je prvi put sreo Pabla Eskobara (Pabla Escobara). Bližio se Božić i njegovi prijatelji su mu rekli da će čovjek koji se zove Pablo doći u njihovu četvrt i podijeliti svima poklone.

“Čekale su ga hiljade ljudi. A onda su stigla dva kamiona s po 18 točkova nakrcana vrećama novca i hranom. Pablo je izišao iz automobila i poželio svima sretan Božić. Ja sam dobio 5.000 pesoa. Zamislite to! U to vrijeme je naša mjesečna stanarima iznosila 500 pesoa”, prisjeća se Jesus za Deutsche Welle vozeći grupu turista kroz Medellin i krčeći put kroz jutarnji saobraćaj drugog najvećeg grada u Kolumbiji.

Danas, u svojim pedesetim, Žesus je turistički vodić. Na putu od groblja Montesacro gdje je Eskobar ukopan do “Katedrale”, privatnog zatvora narko-bossa, on turistima priča priču o životu najpoznatijeg dilera droge na svijetu i tako zarađuje za život.

“Mi jednostavno pokušavamo ispričati našu verziju istine. (…) Vlada je optuživala Pabla za puno stvari koje on nije učinio. Sada žele izbrisati sve”, objašnjava nam.

Pri kraju svoje ture Žesus vodi svoju grupu na zadnju postaju; u dom Roberta Eskobara, Pablovog brata. Taj 70-godišnjak je nekada bio knjigovođa Medelinskog kartela i zbog toga je odsjedio 14 godina u zatvoru. Sada priča priče o slavnom Eskobarovom mafijaškom klanu turistima koji svakoga dana pohode njegov dom.

Šta je istina, a šta laž? 

“Puno toga što se govori je laž i priče se s vremenom mijenjaju. To je razlog što ja moram pričati priču svoje porodice”, kaže Roberto Eskobar.

Kuća u kojoj je Pablo Eskobar pojeo svoj posljednji obrok prije nego što je ubijen 1993. godine nadvija se nad medelinskom četvrti El Poblado. Na njoj su još vidljivi tragovi metaka ispaljenih u pokušaju otmice Roberta Eskobara prije 10 godina. Roberto je bungalov pretvorio u muzej odajući tako počast svojoj porodici.

U njemu vise divovske fotografije Pabla u njegovom privatnom avionu, Pabla kako jaše na slonu u svom zoološkom vrtu… Na ulazu turisti se mogu slikati na kamionu punom rupa od metaka ili na Pablovom scooteru.

“Policajci su mučili i ubili mog rođaka ispred njegove porodice. Vlada je znala da naše porodice progoni kolumbijska policija koja je tražila Pabla, ali nije poduzimala ništa protiv toga i naravno da ove priče nisu nikada ispričane svijetu. Mi smo samo uzvraćali udarce Vladi i njezinoj okrutnosti”, priča Roberto grupi meksičkih i izraelskih turista okupljenih oko stola u kuhinji.

Na kraju posjeta on časti svoje goste kavom na terasi i nudi im fotografije svog slavnog brata s vlastitim potpisom i svojim otiskom prsta.

“Znam da je on bio loš čovjek, ali sam tako uzbuđena što sam ovdje. Pročitala sam sve što je napisano o Pablu Eskobaru”, priča Lulu Rodriguez iz Meksika.

Od policijskog službenika do turističkog vodića

Karlos Palau (Carlos Palau) je godinama ganjao Pabla Eskobara. U svojim mlađim danima taj 52-godišnjak je bio jedan od članova istraživačkog tima koji je imao zadatak uhvatiti šefa narko-mafije. I on sada vodi turiste po Medellinu i priča im priče o tome kako je lovio Eskobara.

Od 150 policijskih službenika koji su s njim prolazili kroz policijsku izobrazbu danas su živa samo trojica.

“To zvuči ironično, ali to je za mene neka vrsta terapije”, priča nam dok se vozimo prema groblju Montesacro.

“Pogledajte ove policajce”, kaže pokazujući kroz prozor svog automobila:

“Oni opušteno pričaju nasred ulice. To u moje vrijeme ne bi bilo moguće.”

I dodaje:

“Neki ljudi još uvijek vjeruju da je Pablo Eskobar junak, ali za mene kao policajca je on samo gad.”

Eskobarov grob je postao hodočastilište za njegove fanove i turisti rado poziraju uz njegovu grobnicu.

“Svaki put kada dođem ovamo, izmolim molitvu. I kažem: Pokušao si me puno puta ubiti, ali sada ti ovdje ležiš mrtav”, kaže Palau.

Turističke ture po tragovima narko-mafije i Eskobarova ostavština privlače turiste, ali i oživljavaju za stanovnike bolnu prošlost njihovoga grada.

Potraga za zajedničkom istrijom

“Mi smo prvu ‘Pablo-turu’ uveli prije 10 godina, ali je potražnja snažno porasla nakon što je Netflix počeo emitirati serije o narko-mafiji”, objašnajva Camilo Uribe, direktor turističke agencije Medelin City Services:

“To je vrlo osjetljiva tema ovdje jer je većina stanovnika Medellina izgubila nekoga člana porodice zbog Pabla. Oni ne vole naše ture jer se ne ponose svojom prošlošću. I prigovaraju kada vide da se turisti fotografiraju na Pablovom grobu.”

Građani zamjeraju i turističkim agencijama što zarađuju na mračnoj prošlosti grada.

“Nije loše govoriti o prošlosti Medellina. Problem je što mi nismo uspjeli još stvoriti zajedničku istoriju oko ovih događaja. Na žalost, ljudi sada na njima grade biznis”, objašnjava predstavnik gradskih vlasti Andres Felipe Tobom Villada.

S njim se slaže i direktorica medelinskog Istorijskog muzeja Adriana Valderrama Lopez:

“Ne mislim da stanovnici Medellina i grad žele da se potpuno izbriše sjećanje na Pabla Eskobara. Niti mislim da su ove ture nešto loše. Ali moramo stvoriti kolektivno sjećanje koje će imati smisla i dati smisao onome što se dogodilo.”